Nedjeljno jutro – Bog uvijek traži čovjeka

Vjerojatno nema osobe koja se nije u djetinjstvu igrala skrivača u kojoj se treba što bolje sakriti...  

No cilj te igre je da se ipak na kraju nađemo. Postoje, međutim, slučajevi kada nekoga izbjegavamo i kada se skrivamo od drugih bilo iz straha ili neprijateljstva. Kad činimo grijeh počnemo i Boga izbjegavati, skrivati se pred njim jer se bojimo njegove kazne. Pogledajmo kako se Adam držao pred Bogom.


Foto: Pixabay

 Znamo da je od početka stvaranja Bog imao intiman odnos s čovjekom, bili su si poput bliskih prijatelja, no pošto je Adam jeo s drveta i spoznao da je gol, pobojao se i počeo Boga izbjegavati. Kad ga je Bog potražio, on se sakrio. Pred Bogom se možemo pokušati sakriti, ali on će nas uvijek pronaći. Psalmist to potvrđuje kada moli: „Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.“ Poneki misle da će izbjeći glas Božji u savjesti ako se ne budu ispovijedali, da će se sakriti od Boga, ako ne budu na njega misli, ili ako npr. odluče biti ateisti, ali čak i tada dok budu negirali Boga, misliti će na njega. Adam se nakon svog grijeha nije mogao sakriti, a kad ga je Bog pronašao, pokušao je barem sakriti svoj grijeh tako što je prebacio krivnju na zmiju koja je njega i Evu namamila da pojedu zabranjeno voće.


Foto: Pixabay

Razlog što Adam nije htio doći pred Boga je strah i stid koji je osjećao pred samim sobom. Nije mu Bog prijetio. Štoviše doima se kao da bi mu Bog čak spremno oprostio, ali nije to mogao učiniti kad Adam nije imao hrabrosti prihvatiti odgovornost za svoj neposluh. Čovjek koji je zarobljen u teškim grijesima, ne usudi se doći k Bogu ne samo zbog straha pred njime, već i zbog razočaranja samim sobom.  U ovom događaju do izražaja dolaze dvije stvari: Bog koji traži čovjeka i čovjek koji se skriva od Boga. Bog je preko patrijarha, sudaca i proroka Staroga zavjeta preko Noe i Abrahama i tolikih drugih prilazio čovjeku tražeći ga, tražeći njegovu vjeru i sveta djela. Tu potragu za čovjekom, nastavio je Isus Krist koji ne odustaje od niti jednog zalutalog bića. Potvrđuje nam to i njegova prispodoba o izgubljenoj ovci koja je bila tek jedna od stotinu drugih, ali ju dobri pastir traži po brdima i tamnim zakutcima, sve dok ju ne nađe. Bog je na kraju istjerao prve ljude, Adama i Evu iz rajskog vrta jer su se okaljali grijehom i nisu bili spremni zamoliti oproštenje, no nije ih zaboravio, tražio ih je i ponovno našao u Kristu Isusu koji je novi Adam i koji je staroga Adama, tj, paloga čovjeka otkupio od grijeha i uveo u vječno i blaženo nebesko zajedništvo. Mi ljudi obično tražimo neko društvo kad nam je dosadno da potrošimo koji sat viška, mladi traže partnera s kojim će se malo zabaviti, a onda se razići, ljudi traže prijatelje kad su u potrebi, ali nisu spremni njegovati cjeloživotna prijateljstva. Pa i što se tiče Boga, sjetimo ga se tek prigodno, dok najveću većinu života sebično uzimamo sami za sebe.  


Foto: Pixabay

Bog nas ne želi samo na jedan sat tjedno u Crkvi, ili samo privremeno dok nam nešto treba, on s nama želi uspostaviti i sačuvati čvrsto i trajno zajedništvo ovdje na zemlju, a potom i u nebu. O tome danas svjedoči apostol Pavao kad u poslanici kaže da će Bog njega i sve apostole uskrisiti i postavit zajedno s nama uza se u Božjem nerukotvorenom vječnom domu na nebesima. U njegovoj kući nam je rezervirana soba. U evanđelju pak imamo vrlo zanimljivu scenu gdje Isus u kući prima ljude. Bila je to vjerojatno njegova obiteljska kuća u Nazaretu. Došao je kući u vrijeme objeda ali nije mogao ni jest jer ga je pratilo mnoštvo ljudi i sve ih je primio u svoju kuću. Istovremeno, njegova obitelj, njegovi najbliži, koji po svoj prilici nisu ni mogli ući u kuću, zovu Isusa da izađe i dođe k njima, a on to odbija. Suprotno od onoga kada Bog traži Adama, a ovaj ga izbjegava, ovdje ljudi traže Isusa, a on njih izbjegava. No on to ne čini da bi odbio svoju ljubljenu majku i svoju dragu familiju, već kako bi im pridružio sve one koji su ga došli čuti i vidjeti. Kad mu govore o majci i braći, on odgovara: „Tko je majka moja i braća moja?“ Potom okruži pogledom po onima što su sijedjeli oko njega i kaže: „Evo majke moje, evo braće moje!“ Kao što je htio u kući svoje zemaljske majke primiti sve koji su ga slijedili, tako želi i u kući svoga nebeskoga Oca primiti sve ljude, da svi budemo jedna obitelj s njime.

Povezani članci
I danas govorim - O slavljenju Boga

I danas govorim - O slavljenju Boga

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“