Nedjeljno jutro- Presveto Trojstvo

Znak Križa u ime Oca i Sina i Duha Svetoga je jednostavna molitva koju mi katolici redovito činimo

Znak križa u ime Oca i Sina i Duha Svetoga je jednostavna molitva koju mi katolici redovito činimo. Koristimo križanje u liturgiji, u potrebi i opasnosti, na početku i na kraju molitve, kao znak blagoslova i zaštite od zla i u brojnim drugim prigodama. Sportaši se znaju prekrižiti kad nastupaju.

Mi znak križa često činimo kao rutinu, automatski, bez puno razmišljanja o onome što izgovaramo i radimo pa možemo lako zaboraviti značenje koje on sadrži. Današnja svetkovina Presvetoga Trojstva daje nam dobru prigodu da se prisjetimo kako je Bog Trojstvo božanskih osoba koje spominjemo svaki puta kada učinimo molitvu i znak križa.


Foto: Pixabay

I ovo je temeljna, ali i najkompleksnija istina naše vjere. Tu istinu možemo zvati i tajnom jer je nećemo nikad moći potpuno razumjeti. U stvari, u 2000 godina Crkvene povijesti još se nije našao niti jedan teolog koji bi razriješio zagonetku, misterij, otajstvo Presvetoga Trojstva.

Zagonetka je u tome da postoje tri božanske osobe koje dijele jednu božansku narav. Imaju istu supstanciju, istu bit, a uzajamno su ipak različiti. Otac nije Sin i Sin nije Duh Sveti, a svaki od njih je jedan istiniti Bog. Dakle, bilo da govorimo o Bogu Ocu, Bogu Sinu ili Bogu Duhu Svetome, mi govorimo o istome Bogu. Neću ići daleko u teološka tumačenja jer bi to samo učinilo stvar još više nejasnom. Možda pravi izazov i nije shvatiti presveto Trojstvo razumom, već ga prihvatiti srcem, vjerovati i moliti se njemu.

U današnjem Evanđelju Isus je zapovjedio svojim učenicima da krste u ime Trojstva. Ovo su zapravo posljednje riječi koje je Isus rekao svojim učenicima: „Pođite dakle i krstite sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“.


Foto: Pixabay

Isus govori riječi krsne formule koje se od tada pa do danas koriste kod krštenja za uvođenje ljudi u Božji život. U krštenju se preporađamo u Duhu Svetom, kao sinovi i kćeri nebeskoga Oca i kao braća i sestre Isusa Krista. Krštenje nije samo naše približavanje Kristu, čišćenje od grijeha ili ulazak u članstvo Crkve. Kad smo se krstili, ušli smo u život Trojstva. Zamislite to, da ljudi mogu participirati u jedinstvu Presvetoga Trojstva. Katekizam Katoličke Crkve tumači krštenje upravo na taj način kada piše da krštenik postaje posinjenim djetetom Boga Oca, udom Kristova Tijela, hramom Duha Svetoga.

Zagonetku Trojstva nećemo moći riješiti logikom i filozofijom već jedino tako što ćemo i sami postati njegovim dijelom. Mi upoznajemo Boga onako kako nam se objavio i kako djeluje u našem životu. Mi poznajemo Boga kao Trojstvo jer smo na taj način iskusili njegovu prisutnost, nad nama, s nama i u nama.

Bog je u prvoj osobi nebeski Otac - transcendentni Bog koji nas nadilazi, u drugoj je on povijesna osoba Isus Krist koji proživljava sve što je ljudsko zajedno s nama, a u trećoj osobi on je uvijek i svugdje prisutni Duh Sveti koji najsnažnije djeluje iz naše duše.


Foto: Pixabay

Ljubav je tajni sastojak koji tri osobe Presvetog Trojstva savršeno povezuje u jedno. U ljubavi nas on i stvara, spašava i posvećuje.

Sjetite se toga sljedeći put kad budete radili znak križa. Sjetite se kako vas Bog voli svojom vječnom, milosrdnom i svetom ljubavlju. Izgovarajući: u ime Oca, sjetite se Oca koji vas ne doživljava kao roba koji služi, već kao dijete koje treba voljeti. Zatim, nastavljajući spomenom na Sina, sjetite se žrtve koju je Isus Krist iz ljubavi podnio za nas i za spasenje svijeta i na kraju, sjetite se Duha Svetoga koji prebiva u vama kao djelitelj blagoslova. Kada činimo znak križa i spominjemo se tri božanske osobe, trebali bismo si prizvati u pamet prisutnost Božje ljubavi u nama.

Danas, na nedjelju Trojstva, neka vas znak križa podsjeti i na posebne darove koje ste dobili na krštenju, život božji, zajedništvo Kristovo i svetost Kristovu.

Povezani članci
I danas govorim - O slavljenju Boga

I danas govorim - O slavljenju Boga

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“