Nedjeljno jutro - „…tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!“

Lijepo je vjerovati dok uživamo Božje blagoslove i mirno plovimo životom, ali što se događa kada zapušu vjetrovi zla, kada se nađemo usred pogibelji, kada nam prijeti opasnost

Bojite li se mora? E pa mislim da bi trebali. I to ne samo zbog općeg potopa koji je gotovo izbrisao ljude s lica zemlje.

Mnogi od nas jedva čekaju neku priliku da skoče u more za vrijeme ljetnih praznika, ali more nije nipošto bezazleno. O jednoj takvoj opasnoj situaciji govori nam i evanđelje kada su se Isusovi učenici suočili s olujom usred Genezaretskog jezera.

Sjećam se dvije situacije kada me je obuzeo strah usred mora. Jednom kada sam skočio za loptom koju su valovi brzo odnosili od obale. I ja sam brzo stigao do lopte, ali kad sam se s njom uputio natrag prema obali, shvatio sam da i mene valovi odnose sve dalje. Svom sam snagom plivao prema obali, no imao sam dojam da se svejedno sve više udaljavam. Ipak sam na kraju nekako, potpuno iscrpljen, uspio dohvatiti kopno. Slično je bilo i jednom kada sam skočio među visoke valove sa strme obale. Sve je bilo u redu dok sam bio u moru, ali mi je bila velika muka izaći van jer me more bacalo na strme stijene i samo Božjom pomoću uspio sam se neozlijeđen popeti po stijenama natrag na obalu.

Statistike pokazuju da se svaki dan u svijetu utopi približno tisuću ljudi, bilo kod kuće, na bazenu, u moru ili na oceanu. Oceani su velika morska prostranstva koja prekrivaju 70% zemaljske kugle, ali čak i u današnjem dobu kada mislimo da nam je sve poznato, još uvijek je neistraženo 90% oceana i 99% oceanskog dna. Nismo ni svjesni svih opasnosti koje more donosi. Ono je očito puno jače od nas, ali ima u Božjem planu stvaranja veliku važnost za održavanje ravnoteže života na zemlji.


Foto: HeritageCroatia

Imamo u današnjem prvom čitanju zanimljiv tekst koji nam prenosi Božji odgovor Jobu koji se htio pravdati s Bogom zbog nepravde koja mu je nanesena. Bio je uvjeren da Bog nije bio pravedan prema njemu. Bog mu se nije opravdavao, ali mu je odgovorio s pitanjem: „Tko je zatvorio more vratnicama kada burkajuć se navrije iz utrobe (zemlje): dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!“

Bog se ovdje predstavlja kao svemogući gospodar nad morskim silama, kao onaj koji je postavio granice morima. Mi iz toga čitamo kako je Bog vladar nad čitavim svijetom, kako on ima potpunu vlast nad svim silama prirode. Kako je more za biblijskog čovjeka, a i za nas danas opasno mjesto u kojemu vladaju neukrotive i tajanstvene sile, onda ove Božje riječi Jobu i nama objavljuju Božju nadmoć nad svim opasnostima i svim silama svijeta koje nam prijete.

I današnji psalam priča o moru opisujući put ljudi koji su lađama zaplovili morem gdje ih je Bog iskušao pozivajući vjetar da podigne valove mora. Ljudi su mu u pogibelji zavapili molitvom i Bog je smirio oluju u tih povjetarac i poveo ih sigurne u željenu luku.

Jedna stara izreka kaže: „Ako želiš postati vjernik, budi pomorac, pođi na more“. Svaki mornar svjestan je svoje bespomoćnosti usred opasnih voda. Kada su valovi preveliki, tada preostaje jedino molitva onome tko je gospodar mora i oluja.


Foto: HeritageCroatia

Ne događa li se i nama slično kada navale oluje na pučini našega života? Lijepo je vjerovati dok uživamo Božje blagoslove i mirno plovimo životom, ali što se događa kada zapušu vjetrovi zla, kada se nađemo usred pogibelji, kada nam prijeti opasnost. Uspijevamo li tada zadržati pouzdanje u Boga, vjerovati da je on za kormilom naše lađe?

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“, pitao je Isus svoje učenike. To isto pita i nas. Papa Franjo tumačeći ovaj evanđeoski odlomak, rekao je: „Nismo sami sebi dovoljni, sami tonemo: trebamo Gospodina kao drevni moreplovci zvijezde. Pozovimo Isusa u lađe našega života. Predajmo mu svoje strahove da ih On pobijedi. Poput učenikâ iskusit ćemo da s njim na lađi nećemo doživjeti brodolom. Jer to je snaga Božja: okrenuti na dobro sve što nam se događa, pa i loše stvari. On donosi spokoj u naše oluje, jer s Bogom život nikada ne umire.“

S Bogom život nikada ne umire. Poput opasnog mora u kojem ćete se, nadam se, ipak bezbrižno okupati i ove godine, i naš život nosi mnoge opasnosti, ali ga ipak živimo s vjerom i Božjim mirom.

Povezani članci
I danas govorim - O slavljenju Boga

I danas govorim - O slavljenju Boga

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“

Nedjeljno jutro - „U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj.“