Intervju: Anita Dragić – pčelarstvo nije posao nego poziv

Malo je žena koje se bave pčelarstvom u Hrvatskoj. Potvrdila nam je to i Anita Dragić iz Našica koja se pčelarstvom bavi više od 20 godina. U početku je imala OPG, a prije četiri godine registrirala je obrt. Posao je postao profesionalan otkako je proširila i ponudu na svojem imanju. Uz proizvodnju pčelinjih proizvoda, nudi apiinhalacije, a u svemu joj pomažu suprug i dvoje djece. Anita smatra kako uzgoj pčelinjih zajednica i rukovanje pčelinjim proizvodima nije posao nego poziv.


Foto: Apidora

Anita, možete li nam ispričati kako ste se počeli baviti pčelarstvom? Odakle ljubav prema pčelama?

Od djetinjstva sam bila povezana s prirodom, mnogo sam toga naučila još kao dijete. Oba su moja djeda imala pčele tako da sam živjela s tim. Moj suprug je isto od svoje desete godine okružen pčelama, a i sam se time neko vrijeme bavio. Sada radi kao pirotehničar i ja sam prihvatila ovaj posao doma kako bih bila s djecom i da njih doma naučim vještinama koje u školi baš i ne mogu naučiti: organizaciju, odgovornost za posao, da nauče da je život stvaranje i da na taj način osjete zadovoljstvo. Ostala sam u tome jer mi je to jako izazovan posao, jako zanimljiv i zato što sam shvatila da ja kao čovjek u tom zanimanju ne mogu imati nikakvu kontrolu.

Kako to mislite da ne možete imati nikakvu kontrolu?

Kako je Bog to posložio, to je tako. Koliko god mi mislimo da smo neke stvari napravili i da je to dobro, na kraju se ispostavi da to nije tako. To je sezonski posao koji ja zapravo uopće ne gledam kroz „kalkulatore“, jer je to nemoguće danas. Odlučila sam se zbog autentičnosti da radim onako kako se to nekad radilo, da čuvamo pčele, da ostavimo pčele da žive svoj iskonski život, bez prihrane, uz kontrolirano liječenje… I to se pokazalo kao najbolje. Danas pčelari koriste šećerni sirup, fruktozno-glukozni sirup i pogače u prihrani pčela. Naše pčele to ne dobivaju, one žive isključivo od cvjetnog nektara i peludi, to je njima dovoljna hrana da budu zdrave i da se mogu normalno razvijati. Mogu reći da se ne susrećemo s pčelinjim gubicima tijekom zime i sve je dobro.


Foto: Apidora

Koliko košnica imate i tko Vam pomaže u radu?

Imamo stotinjak košnica. To je oko 20 tisuća pčela po jednoj košnici u proljeće, a sada ih je već oko 40 tisuća u jednoj košnici. Do sada sam 98 posto toga sama odrađivala uz pomoć djece, a odsada će pomagati i suprug, koji ove godine ide u mirovinu. Bez obzira na to, odlučili smo da nećemo ići na više košnica jer svakoj košnici treba posvetiti jednaku pažnju. Sada imamo takvo iskustvo da možemo trenutačno odlučiti što ćemo proizvoditi, ništa tu previše ne planiramo. Primjerice, klimatske promjene se osjete, a mi smo mjesec dana ranije nego inače krenuli u proizvodnju matične mliječi. To se pokazalo stvarno odlično. Shvatili smo da je baš vrijeme za to, bez obzira što smo uranili. Sad idemo na proizvodnju perge- fermentirane peludi, iz stanica saća. Meda koliko bude, bude. Ima toliko pčelinjih proizvoda od kojih se može živjeti.

Koliko meda možete dobiti u najboljoj godini za pčele?

Oko dvije tone meda proizvedemo, a oko tonu meda ostavimo pčelama da imaju zimi. Inače, sve pčelinje proizvode imamo u ponudi, osim pčelinjeg otrova. Time se ne želim baviti, možda će se jednog dana djeca htjeti i time baviti. Od pčelinjeg voska izrađujemo svijeće, imamo matičnu mliječ, pergu, običnu pelud i propolis. Prije dva tjedna započela sam s proizvodnjom mednog vina.


Foto: Apidora

Svoje ste poslovanje proširili. Nudite i apiinhalaciju. Koliko su ove usluge danas prepoznate u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je negdje prepoznato, a negdje još nije. Apiinhalacije spadaju pod apiterapiju i pomažu ljudima koji imaju problema s dišnim putevima, pomažu tinejdžerima u boljoj prokrvljenosti mozga, u jačanju volumena pluća i osnaživanju imuniteta. Apiinhalacije pokazale su se kao dobra pomoć u problemima s alergijama, primjerice na pelud. Zbog apiterapije sam morala otvoriti obrt jer se ne može na taj način djelovati preko OPG-a. Od 2019. godine stalno se educiram. To nam omogućuje Hrvatsko apiterapijsko društvo, odnosno predsjednica tog društva Gordana Hegić.

Kako vidite pčelarstvo danas u Hrvatskoj?

Pčelari danas kukaju, stalno su neki problemi, stalno nešto ne štima, čim oni sve to ne mogu imati pod kontrolom, smatraju to propašću. Ali ja na to drukčije gledam, meni to nije ništa propast. Danas se malo ljudi profesionalno bavi pčelarstvom, uglavnom su to umirovljenici, 98 posto su muškarci. Mnogo je tu stvari koje bi se mogle početi rješavati. Problem je što ja ne bih mogla u Hrvatskoj na veliko prodati cvjetni med ili suncokretov med koji imam, jer se ovdje gdje živim najviše traži med od lipe ili kestena. Problem je i u svijesti potrošača, još uvijek vidim da se med kod nas kupuje u trgovini.


Foto: Apidora

Osim proizvodnje i sami držite edukacije i radionice, gdje i kome?

Držim edukacije i radionice s djecom. Želim da ljudi znaju da u Našicama postoji pčelarstvo i apiterapija, da se upoznaju s tim radom. Govorim im i o očuvanju biološke raznolikosti. Kod nas u Hrvatskoj ljudi to još ne prepoznaju.

Što bi se moglo učiniti da se promijeni svijest ljudi i da se više njih počne profesionalno baviti pčelarstvom?

Baš bi trebalo putem tih edukacija nešto promijeniti. Mi ne možemo ostati na ovoj razini na kojoj jesmo. Mogu reći da se isti problemi provlače već 20 godina i nikako da se riješe. U Hrvatskoj je najviše pčelara iz hobija, koji imaju 30 – 40 košnica pčela i koji stalno kukaju kako je sve to teško. Ulaganja u taj posao jesu velika, ali treba i jako mnogo znanja i truda. Mogu Vam reći i da treba jako mnogo molitve jer je to posao u kojem kada otvorite košnicu morate znati što trebate napraviti, a to možete znati po zujanju i ponašanju pčele. To nije posao koji ćete isplanirati. To naši pčelari ne znaju prenijeti ili ni sami nisu došli do te razine znanja i tu nema napretka.

Povezani članci
Interview: Luka Šangulin - Life with Nautica in Biograd na Moru

Interview: Luka Šangulin - Life with Nautica in Biograd na Moru

Udruga žena Nedelišće: Popularnost međimurskih cekera raste!

Udruga žena Nedelišće: Popularnost međimurskih cekera raste!