Kongres Dani duhovne baštine marijanskih svetišta, Sinj 21. - 23. 6. 2024.

Malo je ljudi u Hrvatskoj koji nisu čuli za Gospu Sinjsku i kojima se na spomen njenog imena pred očima ne pojavi slika lijepe žene okićene zlatom i sa zlatnom krunom na glavi

Malo je onih koji barem jednom u životu nisu u rukama imali njenu svetu sličicu s prigodnom molitvom na pozadini, bilo da su je nosili presavijenu u novčaniku poput kakve amajlije ili im je služila kao bookmark dok su čitali knjige. No, kad vam je majka Sinjanka ili, kako bi neki rekli, „od Sinja“ (jer Bitelić i Hrvace tehnički nisu Sinj, ali su dovoljno blizu), Gospa Sinjska dođe vam kao neki pridruženi član obitelji, koji vas uvijek prati iz prikrajka, nenametljivo bdije nad vašim životom i kontrolira vaše postupke i onda kada vi niste svjesni da je tu. Slika Gospe Sinjske okićene zlatom toliko je bila prisutna u mom životu da joj nikada nisam pridavala velike važnosti. Ona je jednostavno bila tu. Gospa Sinjska. Zlatna!


Foto: TZ Sinj

No, u lipnju 2022. u Sinju je održan prvi kongres Dana duhovne baštine marijanskih svetišta. Prvog dana kongresa izlagali su svećenici iz raznih svetišta s područja Hrvatske i susjednih zemalja – iz Sinja, Marije Bistrice, Voćina, Boke Kotorske, Zečeva, Molve, Solina i Trsata. Drugoga dana izlaganja su bila ponešto drukčija, a među njima je bilo i predavanje fra Domagoja Runje na temu slike Gospe Sinjske. Kao netko tko je od malena navikao po kući viđati tu slavnu ikonu svu u zlatu, nisam imala velikih očekivanja od njegova predavanja. Stvar se činila prilično jednostavnom i nisam mislila da on o slici može reći nešto što ja već ne bih znala. Međutim, kada je fra Domagoj započeo svoje izlaganje, na ekranu se iza njegovih leđa pojavila slika Gospe. Bila je to slika mlade djevojke pognute glave i spuštena pogleda. Slika Gospe Sinjske u njenom izvornom obliku, prije nego ju je narod okitio zlatom u znak zahvale za spas od Turaka. Moram priznati da me malo stvari u životu toliko ostavilo bez daha kao slika „raskićene“ Gospe Sinjske. Oslobođena svega svoga zlata i blještavila, izgledala je poput obične djevojke, ni po čemu posebne. Bila je nježna, blaga i ponizna. I ničim u držanju ili stavu nije otkrivala svoju moćnu ulogu u spašavanju sinjskoga kraja, a još manje je davala do znanja da je majka Spasitelja svijeta. Ostala sam, blago rečeno – zatečena.


Foto: Ante Žižić

Ostatak predavanja provela sam u tišini, sama sa sobom i sa slikom Gospe Sinjske pred očima, ali u njenu izvornom obliku, bez nakita. Nisam nikako mogla povezati kako se ispod nečeg tako vrišteći blještava i moćna može kriti nešto tako lijepo i jednostavno. Nisam to mogla shvatiti...


Foto: Ante Žižić 

Danas mi se, pišući ovu najavu za kongres, u sjećanje vratio taj trenutak kad sam prvi put ugledala sliku Gospe Sinjske bez njezina zlata. Prisjetila sam se tog trenutka jer sam shvatila da je moj prvi dojam na kongresu bio vrlo sličan tom prvom dojmu slike. Kada sam prije dvije godine bila pozvana na prvi kongres Dana duhovne baštine marijanskih svetišta u Sinju, otišla sam najviše zato što sam poznavala ljude koji su ga organizirali pa je moj odlazak bio više prijateljski i u znak podrške. No, slušajući predavanja ta dva dana u jednoj od prostorija sinjskog samostana i poslije u Alkarskim dvorima, upoznajući kroz njih meni do tada nepoznate dijelove Lijepe Naše te razgovarajući s predivnim svećenicima, koji su nam svoja svetišta približili putem brojnih priča i anegdota, pomislila sam: „Ovdje se događa nešto drugo..., ovo nije samo kongres..., ovo je mnogo više od kongresa!“


Foto: Ante Žižić

Taj me dojam nije napustio ni iduće godine, kada se na drugom kongresu raspravljalo o pojmu „vjerskog turizma“, odnosno o tome kako rastuće zahtjeve turističkog sektora uskladiti sa zaštitom štovanja marijanske duhovnosti u hrvatskim svetištima koja su česta destinacija hodočasnika. Na kraju drugog kongresa bilo je jasno da to nije tek jedan u nizu kongresa na koji čovjek dođe, posluša predavanja i nekoliko mjeseci poslije dobije zbornik koji će mu onda skupljati prašinu na nekoj od polica. Ovaj je kongres živo tkivo. On osluškuje zahtjeve tržišta, ali istovremeno beskompromisno štiti duhovnost u njenom najčišćem, izvornom obliku. Svjetovno i duhovno ne mogu i ne smiju egzistirati jedno bez drugoga, jer svijet bez duhovnosti jest autocesta u propast, a duhovnost bez svijeta jest poslanje bez svrhe. Svjetovno i duhovno moraju biti jedno s drugim, moraju se prožimati, a na pitanja kako, na koji način i u kojoj mjeri, odgovore daje ovaj kongres duhovne baštine u Sinju!


Foto: Ante Žižić

Stoga je moja topla preporuka svima kojima je ovaj opipljivi svijet u kojem živimo tek dio stvarnosti da dođu na kongres Dana duhovne baštine marijanskih svetišta u Sinj 21. – 23. 6. 2024. Svojim dolaskom zakoračit ćete u svijet u kojem se granice između svjetovnog i duhovnog pomiču i brišu. Svijet u kojem se kršćanska načela ne samo propovijedaju, već i žive. Svijet u kojem vas čekaju ljudi slični vama, ljudi s vašim vrijednostima i stavovima. Ti ljudi u zajedništvu i uz Božju pomoć već nekoliko godina marljivo i daleko od reflektora grade jedan svijet o kojem bismo svi voljeli živjeti. Taj je svijet moguć i on se već stvara. Ako želite biti dio njega, odvažite se doći! Sinj vas čeka!

Za dolazak na Kongres možete se prijaviti ovdje.

Povezani članci
Sinj - Dani Alke i Velike Gospe 2024.

Sinj - Dani Alke i Velike Gospe 2024.

Salona – otvorena galerija slika slavne povijesti

Salona – otvorena galerija slika slavne povijesti