Praznik kulturnog turizma u Malom Lošinju

U organizaciji Grada Malog Lošinja, Lošinjskog muzeja-Muzeja Apoksiomena i Turističke zajednice grada Malog Lošinja, održano je dvodnevno obilježavanje Apoksiomenova „rođendana“... Apoksiomen je velika lošinjska emocija, od ponosa do ljubavi i obratno...

Hrvatska je nepredvidivo divna zemlja, na kopnu, iz zraka i u moru, a kada pomislite da ste već sve vidjeli u ovoj maloj zemlji rijeka, nacionalnih parkova i tisuće otoka, da ste obuhvatili svu raskoš slavlja života koju gaji hrvatska tradicija, Hrvatska je spremna za novo, fascinantno iznenađenje.


Foto: Sandro Tariba

Mali Lošinj veliki je hrvatski turistički brend uronjen u plave i zelene boje koje u svakome pobuđuju životne snage. Pulsira zdravljem, ljepotom, ugodom i mirnoćom te nenametljivo krijepi svaku stanicu vašeg bića. I baš kao što ni čovjek ne živi „samo o kruhu“, tako ni istinska i iskrena poruka vitalnosti Malog Lošinja ne staje na ljepoti obale i užitcima trpeze.


Foto: Sandro Tariba

Posvećenost, predanost i vjernost vrednotama mjesta i ljudi – to u ovim izazovnim vremenima slobodno možemo reći – od davnina do danas temelj je održivosti i opstanka autentičnosti svakog naselja koje teži takvim i ostati. Jedan od izazova turizma prepuštanje je ritmu sezone i uvriježenim putevima života i rada bez iskoraka. Mali Lošinj destinacija je koja čini velike (is)korake naprijed, hrabro, beskompromisno i nezaustavljivo komunicirajući istinske vrijednosti otoka i ljudi.


Foto: Sandro Tariba

Kako to čine?

Dana 27. travnja 1999. godine, iz mora u blizini otočića Vele Orjule, iz morskih dubina, nakon dvije tisuće godina tišine, mraka i samoće, na svjetlo dana našega vremena izronjen je Apoksiomen. Valja znati značenje imena Apoksiomen koje ga svrstava u povijesni kontekst. Brončani kip grčkog atlete, visok 192 cm, prikazan je u poziciji čišćenja tijela od ulja, prašine i znoja nakon vježbe ili natjecanja, a što se na grčkom kaže 'apoxyesis'. Izronjen je kip koji je već imao svoje ime. On je Apoksiomen.


Foto: Daniel Frka

Dana 27. travnja 2024. godine, dakle 25 godina nakon izrona Apoksiomena, Lošinjani slave njegov „suhi rođendan“. Apoksiomenu je to drugi rođendan, ali na neki način, rođendan je to i nove dimenzije kulturnog turizma Lošinja, a onda i Hrvatske.


Foto: Hrvoje Serdar

U organizaciji Grada Malog Lošinja, Lošinjskog muzeja-Muzeja Apoksiomena i Turističke zajednice grada Malog Lošinja, održano je dvodnevno obilježavanje ovog (drugog) Apoksiomenova „rođendana“. Program je obuhvaćao nekoliko tema i poveznica s Apoksiomenom dokazujući i na ovaj način koliko je širok turistički pogled temeljen i vezan na Apoksiomena. Sva događanja održana su u Muzeju Apoksiomena kao njegovu domu, kako ga doživljavaju i struka i stanovnici. Obilježavanje je započelo snimanjem milenijske fotografije u režiji milenijskog fotografa Šime Strikomana i uz najvrjedniju podršku naših najmlađih. Prelijepa lošinjska riva bila je prepuna ostavljenih školskih torbi, jakni i svega ostalog što učenici sa sobom nose, dok su djeca odjevena u majice s likom najvrjednijeg kipa strpljivo čekala i čučala. Prizor koji u trenutku spaja više od 2000 godina života, umjetnosti i ljubavi. Rivom su odjekivale riječi malih Lošinjana: „Koliko treba? Malo volje. Pa da ljubav veže ljude.“ Ne morate biti posebno romantični da vam ovaj prizor dotakne srce.


Foto: Šime Strikoman

A kad smo kod srca, tako otvoreno dječjim glasovima i porukom, dočekalo je u večer istoga dana Tamaru Obrovac u klavirskoj pratnji Stefana Battaglie. Osebujan glas Tamare Obrovac u koncertu pod nazivom „Apoxyomenos recomposed“ na grčkom jeziku dočarao je sedam ljudskih emocija: bol, sudbinu, radost, nadu, pobunu, nostalgiju i nemir. Bila je to čarobna večer u okruženju duboke plave boje zidova Muzeja Apoksiomena uz glas i zvuk koji su nas odveli u dubine mora i nas samih.


Foto: Rujana Bušić

Drugi dan započeo je onako kako i priliči rođendanskim proslavama – trpezom. Bio je to grčko-rimski banket, bogat i raznolik i u hrani i u rimskom vinu. Posjetitelji su kušali poznate, ali i izazovne okuse u koje bi se mogao ubrojiti specijalitet od goluba. Bilo je ribe, mirodija, voća, mesa, povrća.... Danas je teško povjerovati, ali civilizacija nije prestala postojati jer su ljudi tadašnjeg vremena jeli 1,5 kg mesa godišnje. Svi smo još tu, mesa jedemo više ili manje, a najfinije okuse i dalje obogaćujemo izvornim namirnicama i mirodijama. Raznolika prehrana moguća je u svim varijacijama, samo ako je zdrava.


Foto: Sandro Tariba

Stari su Grci nakon banketa raspravljali. Pa je tako i program nastavljen malo službenijim dijelom, okruglim stolom na temu „Uloga Apoksiomena – nekad i sad“. Sudionici su bili ravnateljica Lošinjskog muzeja, muzejska savjetnica, arheologinja Zrinka Ettinger Starčić; podvodni arheolog dr. sc. Smiljan Gluščević; viša konzervatorica povjesničarka umjetnosti, voditeljica projekta Apoksiomen od 2006. do 2016. i autorica sadržaja stalnog postava Crne sobe u Muzeju Apoksiomena Iskra Karniš Vidovič; profesorica dr. sc. Carol C. Mattusch na George Mason University, Fairfax, Virginia, SAD; profesor dr. sc. Hrvoje Potrebica s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te lošinjski geolog, publicist i prevoditelj Dubravko Balenović. Sve dimenzije vrijednosti jednog brončanog kipa u Malom Lošinju ne stanu u stručni razgovor o povijesti umjetnosti jer je Apoksiomen velika lošinjska emocija, od ponosa do ljubavi i obratno.


Foto: FB Muzej Apoksiomena

Tako je i okrugli stol sa sudionicima koji su suvremenici ovog drugog Apoksiomenovog života, od pronalaska na dubinama, izranjanja, restauracije do prezentacije i stvaranja njegovog doma, protekao kao jedan živući spomenar. Sudionici su govorili o svojim ulogama u projektu Apoksiomena, no zapravo je stvarni dojam da su govorili o ulozi Apoksiomena u njihovim životima. Ništa iz života Apoksiomena nije prošlost, sve je sadašnjost. Kao zaključak same teme okruglog stola osobno bih izdvojila stav dr. sc. Hrvoja Potrebice: „Baštinu baštinicima.“ U tome je tolika moć očuvanja, razvoja i opstanka. Ako bismo govorili o kulturnom turizmu, jedini ispravan put očuvanja kulture putem turizma bio bi taj i takav pristup.


Foto: Rujana Bušić

Proslava Apoksimenova „rođendana“ na promišljen, sadržajno raznolik, ugodan, ali nenametljiv način pokazala je kako se čuva kultura i kako ju se pažljivo „predaje“ turizmu. Neprocjenjiva umjetnička i povijesna vrijednost nalaza ušla je u život i srce svakog Lošinjanina koji Apoksiomena doista doživljava svojim. Neovisno odakle je došao i kamo je trebao stići kada je nesretno zapeo na dnu lošinjskog arhipelaga, neovisno i o tome koji ga je majstor izradio kao i kojoj kulturi pripada, Apoksiomen je lošinjski, hrvatski i svjetski. Naš.

Povezani članci
Plemićka ruta za plemenite doživljaje

Plemićka ruta za plemenite doživljaje

Svetačke sličice kao omiljeni predmeti pučke pobožnosti

Svetačke sličice kao omiljeni predmeti pučke pobožnosti