Ante Starčević – 200 godina od rođenja ‘oca domovine’

Publicist, književnik, a nadasve poznat kao osnivač Stranke prava i njezin prvi predsjednik rođen je u pretpreporodnom razdoblju 1823., a već u Hrvatskom narodnom preporodu djeluje kao Gajev suradnik i pobornik njegovih ideja

U djetinjstvu školuje ga stric, svećenik Šime Starčević, koji ga kasnije šalje na daljnje školovanje koje i financira. Ante u Zagrebu 1843. završava Klasičnu gimnaziju, te odlazi u Senjsko sjemenište, a zatim na studij teologije u Peštu gdje je 1846. promoviran u doktora znanosti. Tada odustaje od svećeničkog poziva, vraća se u Hrvatsku i postaje gorljivi propovjednik slobodne i suverene Hrvatske, koja se tada nalazi u sklopu Habsburške Monarhije, pod austrijskom krunom, a zajedničkim poslovima povezana s Mađarskom.

Foto: Rodna kuća Ante Starčevića, Wikipedia

Nakon velikih uspjeha preporoditelja predvođenih banom Jelačićem Hrvatski sabor dobiva velike ovlasti, hrvatske zemlje se ujedinjuju, a hrvatski jezik postaje službeni u Hrvatskoj. Zabrinut za takvu veliku neovisnost koju Hrvatska stječe unutar krune, tadašnji car Franjo Josip I u suradnji s ministrom Baachom uvodi tzv. „baachov apsolutizam“ (1852.-1859.) gdje su svi uspjesi preporoditelja proglašeni ništavnim, a Hrvatskom saboru je zabranjeno djelovanje. To je bio veliki udarac na slobode hrvatskog naroda a brojni preporoditelji su zatvarani. Međutim, Austrija pritisnuta lošom međunarodnom politikom i neuspjelim ratovima u Europi boji se da u zemlji ne dođe do nemira (nakon poraza od Italije, a kasnije i Pruske) te na kraju desetljeća ukida apsolutizam i ponovo saziva Hrvatski sabor – tu instituciju koja je simbol hrvatske samostalnosti. Ante Starčević se u periodu apsolutizma zapošljava u odvjetničkom uredu, te na izborima za Hrvatski sabor 1861. biva izabran za zastupnika. Glavno pitanje Sabora 1861. je odrediti stav Hrvatske prema Austriji i Mađarskoj, a Starčević se zalaže: „niti s Austrijom niti s Mađarima“ već treba stvoriti samostalnu Hrvatsku, na što dobiva pljesak dijela zastupnika s kojima kasnije formira Stranku prava.

Foto: Ilirski narodni preporod, Wikipedia

Jedan od glavnih suradnika bio mu je Eugen Kvaternik koji 1871. u Rakovici pokraj Slunja podiže ustanak protiv vlasti, za stvaranje nezavisne Hrvatske države, koji je vrlo brzo ugušen, a sam Kvaternik ubijen. Nakon toga na kratko vrijeme prestaje i djelatnost Stranke prava, a Starčević iako nije sudjelovao u ustanku biva zatvoren. Starčević nadalje borbe vodi govorima i pisanjem. Glavni protivnik mu je srpski jezikoslovac Vuk Karadžić koji smatra da su „Srbi svi i svuda“ – svi koji govore štokavskim dijalektom su prema njemu Srbi, čemu se Starčević usprotivljuje i jednako gorljivo omalovažava srpski jezik. Ipak, nije mu isprva mrska ideja povezivanja južnoslavenskih naroda u državu ukoliko bi oni (Srbi i Slovenci) prihvatili hrvatsko ime, od čega kasnije zbog izostale podrške odustaje. Uz ideju o slobodnoj Hrvatskoj izvan granica Austro-Ugarske Monarhije, Starčević ostaje zapamćen kao promicatelj kulta Zrinskih i Frankopana, te se bori za njihovu rehabilitaciju smatrajući da oni nisu bili urotnici protiv Beča, kako ih se do tada prikazivalo, već su pružili otpor Bečkom kršenju hrvatskih sloboda, što je stav i današnje hrvatske historiografije. Iako je primio naobrazbu od svećenika, te jedno vrijeme i sam proveo kao sjemeništarac Starčević pomalo iznenađuje kritikom klera, pravdajući je time da su klerici preveliki pobornici službene austrijske politike, a tu se naročito okomio na isusovce. Čini se da ih ne pridobiva sasvim za svoje ideje i to Crkvi zamjera, a neki smatraju da je na njega previše utjecala literatura francuskih prosvjetitelja i liberalizam.

Foto: Dugopolje.org

Ne znamo tko ga je prozvao ocem domovine, no znamo da je taj nadimak nosio još za života kao utemeljitelj hrvatskog nacionalizma, a njegova ideja će u punoj mjeri zaživjeti tek u sljedećem, dvadesetom stoljeću. Njegov lik krasio je do nedavno najveću hrvatsku novčanicu od tisuću kuna koja je ukinuta baš ove godine, na veliku godišnjicu njegova rođenja. Najpoznatiji citati Ante Starčevića su:

Mi Hrvati imamo dvije mane, iz kojih izvire sva naša narodna nesreća: mi svakome vjerujemo bez da premišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.

„Naše dijeljenje, naša nesloga, postoji samo zato što ih izvana uzdržavaju i jačaju.“

„Ako narod ne razazna bolje od gorih, bit će mu muka kako i do sada.“

„Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara.“

Foto: Wikipedia

Matica Hrvatska 1995. izdaje sabrana djela Ante Starčevića koja uključuju: pjesme (najpoznatija Odaziv od Velebita – veličanje preporoda), pripovjednu prozu, dramu Selski prorok, nekolike uspomene, Pisma Magjarolacah, polemičke članke, književne prikaze, predgovor  Razvodu Istrianskom, jedan feljton i oporuku – sintetizirajući tako njegov beletristički, znanstveno-književni, kritički i polemički rad s pripovjednom prozom te s tri velika politička govora, upotpunjujući time profil velikog političara čija se publicistička djelatnost često zaboravlja spomenuti.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije