‘Breza’ – tako obična, a tako posebna 2/2

„Potrebna nam je umjetnost da ne bismo umrli od istine“ – izreka je nepoznatog autora koji postaje Kolarov lajtmotiv u noveli ‘Breza’

Dok je ležala bolesna Janicu su krenule obilaziti žene. Njena tetka se čak naljutila jer je ne prepoznaje, u isto vrijeme žaleći što Marko Labudan nije oženio njenu kćer. Također ju je obišla jedna udovica koje je već dugo Marka pogledavala, ali Janica u razgovorima nije sudjelovala već je koji put samo u groznici buncala o anđelima, o muzici koju sviraju i o svom Marku. Napokon pozvala je do otiđu po Marka, i otvorila oči gledajući prema vratima, no Marko je izvan kuće radio patent za štetočine i taman je završavao djelo s kojim će impresionirati nadležnog lugara, te mu nije bilo zgodno taj čas doći. “Inače, bio je on prilično dobar, tek malo strog, kako i treba da je pravi čovjek. Ćušio je Janicu u ovu godinu dana od kako žive zajedno samo jednom, pa i tu je ona bila kriva, priznala je i sama, jer koji ju je đavo gonio da se na nj otresa kad je vidjela da je malo, ‘ko ćemo reći, pijan. “ Nakon što je odbio poziv da uđe u kuću, Marko ugleda golubicu kako odletje s krova njihove kuće; znao je da je to Janičina duša, jer u kraju nema golubica.

Foto: Tanja Otmačić

Sada slijedi naricanje Kate Labudanke koja nije zapalila svijeću, a i svećenika su prekasno zvali, te on stiže u taj čas i strogo kori zašto su ga prekasno zvali. Previše je sada sramote na jadnoj Kati. Novela ne završava Janičinim sprovodom, na kojem u momentu nepažnje Mika upada u raku i jedva izlazi sav blatan žaleći Janicu koja tu mora ostati. Mika je razmišljao i o posljednjem sprovodu u selu kada su se svi prisutni čuvajući leš nesretnog pokojnika napili pa počeli pjevati, te su i sakupljači poreza došli u kuću misleći da je ondje svadba i da će se proveseliti.

Foto: Pexels

Epilog novele događa se osam dana poslije sprovoda kada istom tom cestom kojom je Marko pratio Janičin lijes na ispraćaj, sada kao barjaktar vodi svatove u susjednom selu, jer „ne može se reći da Marko nije volio svoju ženu, ali opet može li joj pomoći? Pa da plače dan i noć njojzi od tog nikakve pomoći“. „Općenito se priznalo da su svatovi kod Žugečića izvanredno uspjeli. Tu se jelo, tu se pilo, pjevalo, igralo, a kako je red, bilo je i tučnjave.“ Marko se potukao sa mještanima jer su njihove djevojke jedna za drugom sve više prilazile Marku kako je svadba odmicala. Marko dovoljno trijezan da zna da mora pobjeći iz tučnjave, a dovoljno pijan da to ne uspijeva od prve, izudaran tetura vraćajući se kući poznatom cestom. U jednom trenutku „na pedeset koraka prema samom kraju šume, stajala je sva u neko zlatno, drhtavo tkanje odjevena njegova žena. Njegova pokojna Janica. Ona ista koju je prije osam dana sahranio“. No, to nije bila pokojnica već visoka breza na samom obronku šume. Nakon što je došao doma, prespavao sve, odluči posjeći tu brezu kako ga više ne bi podsjećala na Janicu, uzima sjekiru i odlazi u šumu. No gledajući je predomišlja se, nema je snage oboriti…

Foto: Tanja Otmačić

Slavko Kolar navodi da je motiv za pisanje ove novele bio autobiografske prirode jer ga je tijekom službe u Gornjem Hruščevcu njegov lugar pet dana nakon ženine smrti tražio dopust i tamo je doista bio barjaktar. Kao spomen na Kolara u Gornjem Hruščevcu dugo je stajala breza koju je on sam 1928. ondje posadio. Djelo Breza doživjelo je kazališnu i jednu od najuspješnijih filmskih adaptacija u hrvatskom filmu 20. st. (autora Ante Babaje). Možemo za kraj reći da ova izuzetno crno obojena novela bez možda ijednog opisa (malih) životnih radosti, ne računajući svadbu koja ovdje poprima izuzetno negativnu konotaciju, jedinu toplinu i komičnost donosi autorovim komentarima koji tome svemu pristupa s puno ironije. Potrebna nam je umjetnost da ne bismo umrli od istine – izreka je nepoznatog autora koji postaje Kolarov lajtmotiv u noveli Breza.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije