INTERVJU Valentino Valent: Lončarska tradicija koja oživljava Petrinju

Valentino Valent posljednjih 12 godina proizvodi keramiku i vlasnik je studija keramike Val u Petrinji. Jedan je od malobrojnih Hrvata koji nastavlja s lončarstvom – tradicijom koja se uvelike izgubila nakon Domovinskog rata. Valent je inače diplomirani inženjer telekomunikacija, koji se već tijekom studija zaljubio u keramiku. Zanat je naslijedio od poznatog petrinjskog lončara Mateja Stanešića. Otac je dvoje djece i cijela njegova obitelj danas živi od lončarstva.

loncarstvo-val.com

Za početak nam recite kako ste nakon potresa? Imate li šteta?

S objektom gdje živimo je sve u redu, oštećen nam je objekt gdje radimo. Peći su nam se oštetile, a to nam je osnovno sredstvo za rad. Uspjeli smo ih pokrpat i sad smo nastavili dalje s proizvodnjom. Mi smo pozitivna priča, mi ne želimo kukati. Ne vrijedi kukati, mora se raditi i ići dalje.

loncarstvo-val.com

Kako je započeo vaš lončarski životni put?

Svidjelo mi se to, bio sam uporan, odlazio sam kod Mateja Stanešića, on mi je pokazao kako se sve radi i u taj posao sam se zaljubio. Potrebno je puno vježbati da biste došli do razine da možete proizvoditi nešto od čega možete živjeti.

loncarstvo-val.com

Gdje prodajte svoje proizvode? Postoji li potražnja za loncima kakvi su se nekada koristili?

Većinom prodajemo u Hrvatskoj. Može se reći i u inozemstvu, ali to su proizvodi koji su dorađeni pa idu na strano tržište. Na primjer, radimo amfore za Pelješac, u njih se stavlja vino i zajedno se postavlja na 25 metara dubine. To vino kasnije ide na strano tržište. Možemo reći da sudjelujemo u svjetski poznatom brendu.

Popularni su naši pekači za pečenje i pripremu mesa. Unutra samo ubacite meso i sve zajedno u električnu pećnicu, dobivate identičan okus mesa kao kada ga pečete pod pekom.

Proizvodimo petrinjske stucke- našu tradicionalnu posudu. Radio sam i mnogo stvari koje nisu od gline. Na primjer, ‘Križni put pod morem’ u uvali Jelinak zapadno od Trogira, 14 kipova, visine 1,8 m i težine 1000 kg je izrađeno tehnikom ferocementa koji pod morem mogu ostati vječno. Radili smo i velike jumbo reklame, npr. umjetno nalazište topova, amfora pod morem i slično.

loncarstvo-val.com

Pokrećete radionicu i muzej u Petrinji, u kojoj je to fazi, unatoč potresu i dalje ostajete u Petrinji?

Mi smo to pokrenuli prije otprilike četiri godine. To je u centru grada, napredujemo korak po korak. Svaki dan se javljaju poduzetnici koji žele sudjelovati u tome. To je znak nama Petrinjcima da treba ostati ovdje i nastaviti se boriti na svojoj grudi! Mi smo prošlo ljeto dobili građevinsku dozvolu i zabetonirali temelje. Nakon potresa su nam se javili pojedinci za pomoć. Krenuli smo sa svojim vlastitim sredstvima, a temelje smo završili uz pomoć jedne udruge i akcije koju smo pokrenuli. Trenutno stojimo, a kad bismo imali sredstva išlo bi to puno brže. Imamo građevinsku dozvolu za montažni objekt i to bi moglo biti gotovo za desetak dana. No, potrebno nam je tristotinjak tisuća kuna i nije lako.

loncarstvo-val.com

Koji je plan za tu radionicu? Kako je zamišljate, što ćete  sve tamo raditi?

Već smo krenuli s projektom preko jedne petrinjske udruge. Imamo preko 200 korisnika koji su prošli tečaj keramike i dobar dio njih je izrazio želju da bi nešto radili, neki već proizvode šalice, zdjelice… Ljudi se rehabilitiraju na taj način. Glina je savršen medij za rehabilitaciju i način da čovjek zaokupi misli. Evo i noćas je treslo (bio potres)… Čovjek uzme komad gline, napravi šalicu, pepeljaru i nešto slično i odagna negativne misli.

Planiramo također urediti prostor od 150 kvadrata gdje bi pokazali ljudima, posebno turistima što to točno radimo. Prije rata je u Petrinji bilo više od 50 lončara. U ovom lončarskom gradu sada smo samo mi još ostali. Tamo bismo također učili nove generacije kako se obrađuje glina. Imamo fantastičan materijal kojeg je potrebno preraditi uz malo kreativnosti. Dobili bismo kvalitetan suvenir, a ako se popravi situacija, imat ćemo ga gdje i prodavati. Jadran vapi za dobrim suvenirom hrvatskog podrijetla. Mi imamo naum ljudima pokazati koliko je glina isplativa, ali naravno treba vježbati, treba imati ideju… i moramo imati adekvatan prostor za to.

loncarstvo-val.com

Zašto se lončarstvo u Petrinji izgubilo nakon rata?

Došli su novi materijali, nitko više tada nije kuhao niti koristio keramičke predmete. Sad se to opet popularizira, restorani s ručno rađenim tanjurima dobivaju na cijeni. Krajnji kupac želi tanjur na kojem se može prepoznati da je ručno rađen. Takvi tanjuri ne mogu biti isti, svaki se po nečemu razlikuje.

Nekoć se sva keramika pekla na vatri, a danas imamo specijalizirane peći za to. Postiže se temperatura do 1300 stupnjeva i tu gotovo da nastaje porculan. Mi imamo i svoju sirovinu koju prerađujemo, iskopavamo glinu na otprilike metar dubine. Naravno, uzimamo većinu gline preko poznatog proizvođača, a imamo i papire za to. Ta glina i glazura je testirana. U glinu koju iskopamo dodamo šamot koji prerađujemo, ispečemo i dobijemo vatrostalnu posudu za pripremu hrane. Prirodnije od toga ne može biti. Također je hrana drugačijeg okusa nego kada biste je pripremili u metalnom loncu. Drugačije je i po tome što se hrana duže kuha u tome.

loncarstvo-val.com

Stižete li napraviti sve naručeno? Tko vam pomaže?

Specijalizirali smo se za male narudžbe, primjerice pedeset do stotinjak komada keramičkog posuđa za restorane.  U poslu mi pomaže obitelj. Da postoji netko tko zna raditi na lončarskom kolu, odmah bih ga sutra zaposlio, imam dovoljno posla. No, nažalost malo je takvih u Hrvatskoj koji znaju ovaj posao. Od osnutka Hrvatske države nitko nije niti zatražio da položi majstorski ispit. Ja sam bio prvi, barem sam takvu informaciju dobio. Također, u Hrvatskoj su aktivna svega dva ili tri lončarska obrta. Dakle, potencijala ima!

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije