Običaj pečenja rakije

Dok temperature padaju, lišće polako gubi zelenu boju i dani postaju sve kraći svima nam je jasno da nam jesen dolazi. Uz jesen se veže polazak u školu, na posao, u rutinu. No, živeći u gradu često zaboravljamo običaje naših starih…

Tako pred kraj ljeta ljudi u ruralnim krajevima skupljaju plodove svoga rada. Od tih plodova sprema se zimnica, kisele krastavci i paprika, kuha cikla i pekmezi, a potom započinje proces pripreme i pečenja rakije. Nažalost, on polako pada u zaborav. Osim što je sam postupak pripreme za pečenje rakije naporan, također su trošarine na gotov proizvod dosta visoke, pa se skoro i ne isplati peći ovaj domaći tradicionalni napitak.

Međutim prema hrvatskoj tradiciji taj običaj nije samo posao koji se treba odraditi, nego i događaj koji uključuje dobar dio zajednice. Obično kad se peče rakija dolaze susjedi i rodbina, pa se upriliči druženje.

Unsplash

Sam postupak proizvodnje rakije počinje do 4 tjedna prije samog dana pečenja. Naime, tad se ubiru plodovi od kojih se peče rakija. U našim krajevima najpopularnija je svakako rakija od šljive ili grožđa, odnosno šljivovica ili lozovača.

Sjećam se dok je moja baka na selu pekla rakiju, da bi prvo ubirala plodove šljive, a onda bi ih potom prala i uklanjala koštice. Nakon čega bi šljive potapala u drvenu bačvu, gdje su se plodovi gnječili, kako bi voće bolje fermentiralo. Na taj način voće fermentira zajedno s moštom koji je istekao. Nadalje voće se u toj fazi često miješalo kako bi moglo kompletno fermentirati, dok je sam proces fermentiranja trajao između tri i četiri tjedna.

Matej Stanić

Zatim bi krenule pripreme za stvarni posao. Svakog jutra bi ranom zorom baka ustajala i pripremala uštipke, pite, peciva i kruhove. Nakon toga bi netko od muških u kući rezao suho meso koje bi baka uz sir stavljala na pladnjeve, dok bi se na dvorištu pripremala drva za vatru i kotlovi za destilaciju. Nakon doručka palila bi se vatra i počinjao bi postupak destilacije.

Tako bi obično muški ukućani sipali voćnu "kašu" u kotlove za destilaciju koje bi zagrijavali, a nakon nekog vremena dragocjeni napitak bi polako počeo kapati u pripremljene posude. Dobivena bi se rakija nakon toga često još jednom destilirala kako bi bila "jača".

Nakon završetka dobivena rakija bi se odmah kušala kako bi svi bili sigurni da je "dobra". Dok se ostatak ulijevao u drvene bačve da bi s vremenom poprimila boju i aromu. Tu bi manje više postupak samog pečenja rakije završavao, ali druženje bi se nastavilo uz dobar zalogaj i kapljicu, te naravno staru rakiju.

Matej Stanić

Rakija se može praviti od raznog voća i raznih dodataka. U našim krajevima su tako poznate travarica, komovica, viljamovka, lozovača, šljivovica, biska, a i razne varijacije poput medice i inih.

Za kraj još treba reći da u hrvatskim krajevima ne postoji društveni događaj koji ne uključuje rakiju. Rakija se pije na raznim proslavama, okupljanjima i feštama, najčešće kao aperitiv prije jela. No, ona služi i kao lijek, jer su nas još bake i djedovi naučili da se rakija kod raznih vrsta tegoba, u našim kućanstvima spominje kako prva pomoć.

Povezani članci
or

For faster login or register use your social account.

Connect with Facebook