Ove zemlje blago – Orlove stine

Dođi još jednom. Uguraj se među stine i gledaj more neba i obale Zagore. Može li ti srce bit punije? Di ćeš nać’ ovakva blaga zemlje?, nizale su se misli na svilajskih 1139 mnv, na vrhu imena Orlove stine.

Usudit ću se reći da je Svilaja kucavica Dalmatinske zagore, srce koje pumpa bogatstvo raznolikih morfoloških, speleoloških, klimatskih i prirodoslovnih pojava domaćinima i svima koji navrate. Ušuškana između Sinjskog i Petrovog polja, majka je naizmjeničnog niza vrhova, grebena, ponikava, jama i mnogih planinarskih puteva. Njena skrivena mjesta i prirodnu raskoš ipak najbolje poznaju domaći pastiri iz okolnih naselja koji su dovodili svoje blago na ispašu. Koliko je njena pojava moćna i važna, kazuje da joj je ime ponijela i jedna od Zoranićevih vila u prvom planinarskom romanu ”Planine”.

Prilaz domu i pogled na Orlove stine
Photo: Melani Glavinić

Do planinarskog doma, impozantne građevine podignute rukama i srcem pravih volontera, dolazi se makadamom. Hoćeš pješke ili autom, pred samo dvorište doma otvara se prekrasan pogled na veličanstvene, načičkane, stine. Čak i ako ti baš tu ne treba odmor, čovječe, stani i odmori. Udahni prizor te planinske golotinje, ljepote našega krša. Što misliš, koliki si naspram planine?

Tek desetak minuta laganog pješačenja od istoimenog planinarskog doma, možeš okinuti fantastičnu razglednicu susreta planine i umjetno stvorenog jezera. Prizor zbog kojih nećeš ostati praznih misli, obećajem ti.

Obavezno mjesto za fotkanje
Photo: Melani Glavinić

Trkom preko stepenica, pa lijevo prateći oznake napuštamo sigurnu zonu po kojoj smo mogli i plesati ako se pita naše gojzerice. Ljuti kamenjar pod nogama upozorava nas da smo ovdje ipak samo gosti. Oči treba širom otvoriti i paziti kamo ugaziti. Od markacije do markacije, da ne bi slučajno zalutali (kao da imamo gdje u tom malom tavanu planine) i stižemo na metar do ruba Svilaje. Suprotno moćnoj planini, skromno je tek crvenom bojom upisano ime i visina vrha. U stinu, da kako.

Od markacije do markacije
Photo: Melani Glavinić

Divno li je. Za potpun doživljaj postani ptica; raširi krila i nadlijeći Peruču, krovove kuća, polja i visoravni. Ništa ne gubi iz vida, sve je tako dragocjeno!

Uz ovakav pogled, marenda i kava iz ruksaka još su slađi, a posebno je veselo ljubiteljima dobrih profilnih fotografija; zemljani tonovi stopljeni s nijansama plave, Dinara u svom ogrtaču, lijeno pružena Peruča prema Kamešnici dok se u daljini podiže Biokovo… još samo nedostaje makar jedan orao da upotpuni cijeli doživljaj!

Susret Sivlaje, Dinare i Peruče
Photo: Melani Glavinić

Svaki ćošak prizora nas zove, na prvu bi rekao kako ni stvora, pseta ni mačke – nikog i ništa ne vidimo, kao da je praznina ispunila svaki pedalj ove ljepote. Tek kad stisneš vjeđe i pročešljaš svaki detalj, otkriješ kolika je ljubav i znoj domaćina utkana u komadiće polja, pašnjake, nanizane ogrlice suhozida i svaku kamenu kuću, bunar ili pojatu. To nijedna priča ne može prenijeti, trebaš doći i vidjeti sam. Ajd’, reći ćemo i naćuliti uho te poslušati što donosi vjetar sa susjedne Dinare. A tko zna koliko je toga ostalo skriveno…pa čak i u zaboravu?

Melani Glavinić
Slučajno je otkrila da joj planinarenje, izleti, bijeg u prirodu i pisanje idu od ruke i pod ruku. Vikende uglavnom provodi obilazeći i fotografirajući ljepote naše domovine o kojima piše, dijeli doživljaje i poziva druge da se odvaže krenuti u istraživanje. Vješta je pitalica, ne piše tipično, te donosi radosne priče iz malih mjesta i s velikih vrhova; o planinama, ljudima i avanturama. Nijedan dan ne smije propasti, njezina je misao vodilja.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije