Smješten u dalmatinskom zaleđu na bistroj rijeci Cetini, svega 30 km od Splita, Trilj je maleni i slikoviti gradić bogatog povijesnog nasljeđa čiji su počeci nastali još u antičko vrijeme, na sjecištu rimskih cesta od Salone prema Naroni (Vid) i Argentariji (BiH)
Povjesničari datiraju dolazak Rimljana na triljsko područje početkom nove ere te su otada ovdje boravile vojne postrojbe sve do sredine 3. stoljeća, za čiji je svakodnevni život uz administrativne objekte postojao i niz drugih sadržaja. Naime u središtu sela Gardun na vrhu istoimenog brda, povrh današnjeg Trilja, prostirao se rimski legijski logor Tilurij, jedno od najznačajnijih vojnih središta rimske provincije Dalmacije koje je izgrađeno sredinom 1. stoljeća, a čiji je dio bedema i danas dobro vidljiv na zapadnim i sjevernim stranama nalazišta.
Prostirući se na nešto više od 12 hektara rimski vojni logor zauzimao je odlično strateško mjesto koje je zbog povećane nadmorske visine omogućavalo kontrolu komunikacija preko Cetine, te nadzor prometnica koje su iz antičke Salone preko ovog prostora vodile dalje prema unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije, a zbog čega je u svojoj strateškoj osnovi zadržao važnu vojnu i prometnu funkciju sve do kasne antike. Najvjerojatnije je izgrađen kada je ovdje boravila VII rimska legija s oko pet tisuća vojnika, koja je odigrala ključnu ulogu u slamanju urote koju je Lucije Aruncije Kamil Skribonijan, namjesnik provincije Dalmacije, pokrenuo protiv cara Klaudija godine 42. Iz tog razloga bili su počašćeni nazivom 'Claudia pia Fidelis' (Klaudija vjerna i odana) u znak zahvalnosti.
Arhitekturu rimskog logora čine administrativni i obrambeni objekti te niz drugih sadržaja u funkciji svakodnevnog života poput cisterne ili vojničke spavaonice. Istraživanja su potvrdila postojanje sklopa od šest centurija koji je činio cjelinu za smještaj jedne legijske kohorte od oko 480 ljudi. Svaka zgrada primala je jednu centuriju, 80 ljudi raspoređenih u deset kontubernija to jest odjela po osam legionara. Vojnici su u stalnom logoru imali dvije prostorije za pripremu hrane, mljevenje žita i pečenje kruha.
Rimljani su tijekom godina na ove prostore donijeli svoje gospodarske i kulturne stečevine, te time bili pokretači napretka, primjerice rapidne izgradnje sustava kolnih cesta od Salone prema unutrašnjosti provincije Dalmacije u vrijeme carskog namjesnika Dolabelle između 14. i 20. g. n. e. Napuštajući Salonu spomenuti put išao je preko Kliškog prijevoja, pružao se duž dugopoljske visoravni i kod zaseoka Kapela skretao prema veteranskoj koloniji Aequum (Čitluk), pa na sjeveroistok prema rimskom mostu na rijeci Cetini. U sustavu ovih prometnih pravaca Pons Tiluri (današnji Trilj) bio je značajno prometno čvorište od kojeg su se granala dva magistralna pravca velike gospodarske važnosti za rimsku Dalmaciju i Carstvo općenito. Jedan je vodio na rudarsko područje Argentaria (Srebrenica) u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, dok se drugi usmjeravao jugoistočno na trgovačku luku Narona (Vid) u dolini rijeke Neretve.
Obzirom na sve, ne čudi što je na ovom području nađeno više od 300 artefakata karakterističnih za rimska vojna naselja, poglavito dijelove napadne i obrambene vojničke i konjske opreme. Izdvojimo primjerice neizostavan vojnički opasač (cingulum militare), koji je koristio za nošenje oružja. S prednje strane cingula visjele su kožne vrpce ojačane metalnim okovima, koje su uz zaštitnu imale i dekorativnu svrhu.
Nađeni su ovdje i svakodnevni predmeti: nakit, novac, skulpture, pa čak i medicinski instrumenti. Obzirom da je medicina u antičkom svijetu bila iznimno razvijena, iz Tilurija potječu medicinska pomagala koja su se u nepromijenjenom obliku koristila tijekom cijelog razdoblja Rimskog Carstva. Brojni pronađeni keramički ulomci pripadaju amforama koje su u rimskom svijetu korištene za skladištenje i prijevoz ulja, vina, ribljih proizvoda i suhog voća. No, arheolozi su također zabilježili uvoz posuđa iz zapadnog dijela Male Azije, te današnjeg Tunisa. Iz zbirke stolnog posuđa za posluživanje jela i pića iz 1. stoljeća pr. Kr., posebno je značajna keramika tankih stjenki. Dok su za glineno, običnije posuđe, karakteristični crveni i narančasti tonovi, ono svečanije i mnogo profinjenije bilo je sive, crvene ili žute boje. A njegova površina ukrašavala se sitnim zrncima pijeska.
Takva pažnja posvećivana posuđu još od doba antike upućuje da je Trilj, osim po bogatoj povijesno-kulturnoj baštini, prepoznatljiv i po svojim gastronomskim specijalitetima. Naime, u autohtonim jelima isprepliću se lokalne namirnice sa povijesnim kulinarskim utjecajima istoka i zapada. Taj adut posljednjih su godina prepoznali i lokalni ugostitelji, pa stoga pomoću kuharice Re coquinaria koju je u 1. stoljeću napisao rimski gurman Marcus Gavius Apicius, nastoje oživjeti rimska antička jela. Radi se uglavnom o jelima od mesa i ribe začinjenim medom, datuljama, bademima, smokvama te mirodijama.
Stoga, posjetite li Trilj moći ćete probati primjerice lukanijeve kobasice od mesa začinjene medom ili pastrve marinirane raznovrsnim preljevima. Također, Libum (žrtveni kruh) koji se pravi od pet vrsta sira, jaja i začinjava lovorom odlično će pasati uz svako jelo, a sladokusci će obrok moći zaokružiti uživanjem u okruglicama od kravljeg sira, meda, maslinovog ulja i maka.
Dakle, ukoliko ste ljubitelj povijesti, a posebno rimskog perioda, pravo mjesto za posjet i obilazak je upravo Trilj, grad na Cetini, gdje ćete moći vidjeti, istražiti i naučiti puno o rimskom nasljeđu, ali i vratiti se u staro doba isprobavanjem okusa antičkih delicija.
