Jeste li znali da se danas obilježava međunarodni dan žena na selu? Mi vam donosimo zanimljiv članak o tome kako je izgledao život žena na hrvatskom selu u prošlosti…

Netko je rekao: „Više bismo mi danas poštivali svoju tradiciju kad bismo je samo bolje poznavali.“ Stoga da bismo bolje mogli razumjeti ulogu žene na hrvatskom selu u prošlosti kratko ćemo se osvrnuti na uvjete i međusobne odnose u kojima su ljudi na selu nekada živjeli…

Kada o seoskom životu upitamo starije seljane uvijek naglašavaju isto: živjeti na selu oduvijek je bilo zahtjevno, mukotrpno, teško, ali i lijepo. Zašto je bilo tako? Seoska obitelj najčešće je bila mnogobrojna, a obiteljsko zajedništvo živjeli su na svojem većem ili manjem imanju, na svojoj zemlji gdje su imali kuću i svoje gospodarstvo, svoj dom.

Zemlju su obrađivali zajedničkim radom, a pritom su se morali puno truditi jer su na raspolaganju imali samo jednostavna pomagala i primitivne, najčešće drvene alate. Zamislite kako je teško bilo izorati brazdu drvenim plugom, požeti polje žita samo sa srpom u ruci, samljeti žitarice mlinom čiji se kamen ručno pokretao (žrvanj) pa tek onda umijesiti kruh, ispeći u peći za koju je prethodno trebalo ručno pripremiti drva. Drva su pripremali sjekirom i ručnom pilom te ih dopremali iz šume kolima sa konjskom zapregom.

Hranu za konja i druge domaće životinje morali su prikupljati ljeti i spremiti da bi životinje zimi mogli prehraniti, ali istovremeno i prikupiti i dovoljno plodova zemlje da mogu prehranjivati i oblačiti sebe i svoju djecu. Od prikupljenih prirodnih dobara stvarali su druga potrebna materijalna dobra za dobrobit svih svojih članova, od najmlađeg do najstarijeg, vođeni željom za izgradnjom i napretkom zajedničkog doma.

Svi poljodjelski poslovi, oni koji su prethodili proizvodnji hrane ili odjeće kao i svi drugi koje je bilo potrebno odraditi u domu bili su vezani jedni na druge stoga je tada svaka seoska veća obiteljska zajednica morala biti zasebna samoodrživa cjelina. Poslovi su tada bili i gotovo strogo podijeljeni na muške i ženske, a i djeca i starci imali su zadatke koje su u zajedničkom domu bili dužni napraviti. Razlog je bio u specifičnosti i težini određenog posla, je li posao zahtijevao dugotrajno ponavljanje neke lakše radnje ili je bilo potrebno upotrijebiti fizičku snagu.

Muškarci su tada radili teške fizičke poslove gdje su svakodnevno koristili vlastitu snagu i umješnost, a žene su pak sudjelovale u svim drugim poslovima koji su zahtijevali ustrajnost, strpljenje, nježnost, preciznost ili neku drugu osobinu koja je češće urođena ženama nego muškarcima. Djeca su najčešće bila prisutna u mnogim zajedničkim poslovima te su ih na taj način kroz odrastanje roditelji pripremali za njihovu buduću ulogu u obitelji. Djevojčice su od najranije dobi učile ženske poslove od majke ili bake, a promatrajući njihova ponašanja u obiteljskim odnosima spontano su preuzimale i svoju buduću žensku ulogu.

Stariji su djevojčice poticali da budu poslušne, uredne, marljive, strpljive i dobre. Posebno su bile pohvaljivane za interes oko poslova za izradu domaćeg platna i odjeće ili ručnih radova koji su tada bili najcjenjeniji ženski poslovi u obitelji. Svaka djevojka sa spomenutim znanjem i vrlinama bila je na dobrom glasu što joj je pogodovalo pri udaji, bila je dobrodošla snaha u svakom domu, imala je predispozicije dobre domaćice.

Budući da su tada mnoge obitelji živjele na rubu siromaštva glavna preokupacija većini seljana bilo je tek puko preživljavanje koje je ovisilo najčešće o marljivosti i trudu i uloženoj žrtvi njezinih članova. Žene domaćice su tada imale vrlo odgovornu ulogu u obiteljskom zajedništvu i organizaciji života obitelji. Bila su to vremena kada je djevojka svoje životno poslanje stjecala udajom jer dobivala je tada status i dostojanstvo žene domaćice. To bio je bio ideal uspjeha u životu bez obzira na mnoge žrtve i nedaće koje su često slijedile u mnogobrojnim životnim pričama. Jedina ponuđena mogućnost za samoostvarenje seoskim ženama bila je biti dobra domaćica i majka, stoga je većina njih to nastojala postići i u tom poslanju biti što bolja. Kultura ondašnjih društvenih odnosa nalagala je određena ponašanja žena i slijed pravila i običaja, čak i u oblačenju što je razlučivalo djevojku od udane žene ili udovice, te utvrđivalo njezin status.

…nastavak pročitajte sutra…