Zaboravljene crkvice korčulanskih škoja

Ranokršćanske crkvice na Sutvari, Gubavcu i Lučnjaku, bizantska crkvica na Kamenjaku te kamenolomi, natpisi, grobovi…svjedoče o bogatstvu minulih vremena, donosi Gorgonija.com

Sutvara – crkvica sv. Barbare, VI stoljeće

Na Sutvari su i danas vidljivi tragovi antičkog iskopavanja kamena sistemom podzemnog potkopa u obliku ‘špilje’ ili ‘grote’. Takvim načinom Rimljani su uzimali (dubali) u kamenolomu najbolji kamen, bez mukotrpnog čišćenja gornjeg natprtja (površinski sloj kamena).

Zapadni dio otoka nudi prostrano polje, zasađeno vinovom lozom. U polju se nalazi crkvica koju čuva drača i kupina. Crkvica je duga oko 8 metara, a široka oko 4.5 metara, apsida se uopće ne vidi od drače. Orijentacije je istok-zapad, visine zidova oko 140 cm, a bočni zidovi djelomično su građeni sistemom ‘riblje kosti’ od neobrađenog lomljenog kamena. Na samom ulazu u crkvicu leži nadvratni kameni blok. Arhiv spominje i grob unutar same crkvice i atrij, a vrlo vjerojatno i neke građevine na kraju polja.

Gubavac – crkvica IV – V stoljeće

Samo ime otoka (Gubavac) govori o nekom tipu karantene u srednjem vijeku. Cijeli otok je u mejama koje štite nasade od jakog vjetra i mora. I napokon nakon tri godine, uz pomoć stare fotografije otoka uspijevam naći crkvicu…

Ime crkvice nije zabilježeno, a u niskoj makiji se mogu razaznati zidovi visoki oko 160 cm, dužina oko 9 metara a širina 4.5 metara s prekrasnom apsidom. Orijentacija je istok-zapad, a na zidovima se vide ostaci žbuke. Pod je popločan kamenim nejednakim pločama po kojima su razbacani rimski ravni crijepovi (tegule). Na njima su vidljivi utisci povlačenja prstiju u svježoj glini, prije pečenja, a u muzeju se može vidjeti ulomak tegule s pečatom (PAN)SIANA sa stabalcem na kraju žiga. Vidljiva je samo apsida dok je makija zavladala unutar tijela crkvice.

Lučnjak – crkvica sv. Luke, IV – V stoljeće

Po srednjovjekovnim crtežima grada Korčule i arhipelaga, na Lučnjaku su nacrtani križevi. A možda je kao svjetionik (od riječi luč), u ta davna vremena, služio kao opomena brodovima koji dolaze u Korčulu. No, možda je Lučnjak dobio ime i po lukovicama, jer u siječnju lukovice divljeg narcisa svojim cvatom okupiraju skoro cijelu površinu otoka uz opijajući miris.

Crkvica sv. Luke se smjestila na vrhu otoka, na samoj litici kamenog masiva. U arhivu nalazim na dimenzije 10,3×5,2m te spomen dva plitka groba s prilozima. Realno stanje je loše, u središtu apside raste ogroman bor, a s njega puže drača, šparožina i tetivika koje su s niskom makijom posve opkolile ovu najveću crkvicu. Vidljiv je samo dio zida visine 40cm. Sa sjeverne strane crkve je nekakav atrij s ulaznim kamenom u kojemu je utor (za vrata?). Pod atrija je popločan oblucima, keramičkim ulomcima i rimskim tegulama.

Kamenjak i bizantska crkvica – X stoljeće

U sredini korčulanskih škoja smjestio se Kamenjak, točno nasuprot Vrnika. Pola otočića “fali”, izgleda kao prepiljen na pola, što je doslovno istina. Dobar kamen su vadili stari Rimljani sistemom podzemnog potkopa. Kamen se nastavio vaditi u srednjem vijeku te su i neki dijelovi Dubrovnika građeni od ovog kamena.

Na vrhu Kamenjaka nalazim crkvicu s apsidom. Apsida je visoka oko 150cm, vidljive su fuge i mort između blokova kamena. Tijelo crkvice je potpuno zaraslo makijom, a dužina je oko 5.5 metara. Zidovi sa strana su nedovršeni, visine oko pola metra, a mnogi blokovi su uokolo. Samo je jedna crtica o ovoj crkvici napisana (M. Gjivoje: O. Korčula), ne spominje se ime crkvice, ali u arhivskoj građi Kamenjak se naziva i Petros.

Tekst i foto: Sunčana Žaknić

Izvor: Gorgonija.com

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije