Bliže Tebi – Bolest na smrt

Danas je spomendan Marte, Marije i njihova brata Lazara, o čijem uskrisenju imamo izvještaj u 11. poglavlju Ivanova evanđelja. Jedna je to od poznatijih priča iz evanđelja jer se radi o zaista velikom čudu koje je Isus učinio. Vratio je u život čovjeka koji je bio četiri dana mrtav (Iv 11, 1-43)

Cijeli izvještaj oko Lazarova uskrsnuća važan je, nosi puno simbolike i teoloških istina, ali na svom početku sadržava i jednu nelogičnost. Naime, na samome početku izvještaja Isus dobiva poruku o Lazarovoj bolesti i govori jednu znakovitu rečenicu: ‘Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.’ (Iv 11, 4). No, kako vidimo samo nekoliko redaka dalje, Lazar je ipak umro i sam Isus, i prije nego što su mu to javili, već zna da je Lazar ipak umro, pa kako onda ta bolest nije na smrt? Možemo reći da je Isus to rekao znajući već unaprijed što će učiniti i da će ga uskrisiti, ali bez te Isusove direktne informacije, kako možemo znati kad nas zadesi neka nevolja u životu je li nam to na smrt ili na Božju proslavu?

Foto: Pexels

Uporno nas se poziva da u situacijama kada nas snađu nevolje i krajnje nepovoljne situacije, pristupimo tim istim situacijama s vjerom da Bog može zaista sve učiniti i da Bogu ništa nije nemoguće, pa niti mrtve uskrisiti, ali naša vjera u takvim situacijama često je slična Martinoj vjeri koja vjeruje Isusu da će sve ipak biti dobro i da će svakako uskrsnuti brat njezin, ali jednom, u vječnosti. I mi smo često tako oprezni sa svojom vjerom. Ponekad, čini se opravdano, jer iako je sasvim moguće da se dogode čuda i mnogi vjernici mogu posvjedočiti kako su ozdravili posredstvom molitve i sakramenata, i onda kada više nije bilo medicinske mogućnosti da im se stanje popravi, te ima čak i izvještaja o ljudima koji su jasno svjedočili kako su se vratili u život i nakon iskustva kliničke smrti ili su čudesno nadvladali druge bezizgledne situacije u životu, opet imamo na umu da to nije pravilo. Zato što je bilo i ljudi koji su u istim ili sličnim situacijama imali jednaku ili veću vjeru, čak možda i više i kvalitetnije molili od ovih prvih, pa su se, ili oni ili netko njima blizak za koga su molili, nadali da bolest ili nevolja neće biti konačna, a ipak su umrli i nije se dogodilo čudo o kakvom čitamo u evanđelju i drugim svjedočanstvima. Možda nam kao vjernicima i nije nemoguće prihvatiti da nam je Božja volja ipak nespoznatljiva i da je samo On gospodar života i smrti koji ima razloge zašto nekima udijeli čudesno ozdravljenje i produljenje zemaljskog života te razrješenje nekih situacija za zemaljskog života, a drugima ne, kao i da se od nas u svakom slučaju traži povjerenje u Božje naume. No, opet, voljeli bismo nekako ipak saznati kada nas nešto tako zadesi, kakav ishod možemo očekivati, za što da se pripremimo. Po kojem kriteriju se određuje jesu li neka bolest i nevolja na smrt ili nisu? Osim da nam Isus to osobno unaprijed najavi. 

Foto: Unsplash

Treba svakako uzeti u obzir da je stvar malo drugačija nego što je mi uglavnom doživljavamo. Prije Isusove izjave o tome da Lazarova bolest nije na smrt stoji jedna ključna rečenica, a ta je: ‘Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.«’ (Iv 11, 3). Odmah iza toga slijedi: ‘Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt…«’ Isusovoj konstataciji da Lazarova bolest nije na smrt prethodi dakle jedan ključni korak, a taj je da je cijeli slučaj ‘prijavljen’ Isusu, da je Isus pozvan da dođe i da djeluje. Nakon toga Isus ustvrđuje da ta bolest nije na smrt, iako je Lazar u međuvremenu i umro. Logički gledano, svejedno je ipak ta bolest Lazaru bila na smrt. To što je Isus uskrisio Lazara, vrativši mu život i zdravlje, ne mijenja činjenicu da je Lazar prvenstveno ipak umro od te bolesti, da je prošao kroz iskustvo smrti i da je njegova obitelj prošla kroz iskustvo smrti, kao i da je ta bolest ipak uzrokovala smrt, makar i privremenu. Kako onda ta bolest nije bila na smrt? Ako pogledamo, nakon Isusova odaziva i intervencije ta bolest, pa i sama Lazarova smrt, ipak nije Lazarovoj obitelji bila na smrt, nego na rast u vjeri. Ne govori se ovdje samo o fizičkoj smrti i životu, nego o ukupnom iskustvu života. Ono čega se mi najviše bojimo zapravo su posljedice nevolja i nepovoljnih iskustava na naš život. Bojimo se uništenja života, gubitka odnosa i kvalitete života, to je zapravo smrt koje se bojimo.

Foto: Pexels

I čemu nas to iskustvo Lazarove obitelji, dakle, uči? Ne uči nas da će Isus baš svaki put čudesno spasiti naš fizički život. Često i hoće, ali ta odluka je u njegovoj ruci. Uči nas ponajprije da svaka bolest i nemoć i nepogoda, koliko god strašno izgledale i što god se u međuvremenu događalo, u onom trenu kad u sve to uključimo Isusa, nikako više ne mogu biti na smrt. Čak i teške situacije, čak i sama fizička smrt i gubitak, kao i sva druga ljudska iskustva kroz koja na ovome svijetu možemo proći, ako ih prepustimo Bogu i ako ih prolazimo zajedno s Bogom, na kraju će nam ipak biti na život, na nastavak života, na rast, a ne na smrt, tugu, gubitak i propast.

Vjerujemo li ovo? (usp. Iv 11, 26b)

Maja Vidović
Još nije odlučila što će biti kad odraste... 🙂

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije