Bliže Tebi – Božje vrijeme

U ovo kalendarsko vrijeme još uvijek smo u analizama i razmišljanjima o tome što u ovoj godini planiramo i što očekujemo da se dogodi ili ostvari

Neke stvari možda već dugo čekamo pa računamo da će se ove godine konačno razriješiti. Bit ćemo donekle razočarani ako se u okviru još jedne godine to nešto ne ostvari, zadajemo si okvir koji je nama logičan. To je sasvim u redu, mjerenje vremena i postoji kako bismo se orijentirali, ravnali i kako bismo mogli i znali planirati, kao razumskim bićima to nam je i svojstveno i važno. No, u svojoj uronjenosti u vlastite planove, očekivanja i viđenja često propuštamo uvidjeti kako su naši okviri zapravo provizorni. Okvir kalendarske godine daje nam osjećaj da vrijeme prolazi. Više nije 2022. godina, sada je 2023. i već teče, nakon 12 mjeseci biti će 2024. godina, prošla je jedna, dvije, tri… Vidljiv je to znak promjene i protoka, podsjeća nas na čekanje i na sve ono što još nije, a što bismo htjeli i/ili trebali. To nam ponekad stvara anksioznost i poteškoće, osobito ako prolazimo kroz neko teško ili sušno razdoblje na nekom području života i odnosa.

Foto: Pixabay

Čekati je zaista teško, ali vratimo se na činjenicu da su naši vremenski okviri u kojima živimo, iako logični krajnje provizorni. Vrijeme mjerimo rotacijom Zemlje oko Sunca. No, iako je to smisleno i važno mjerilo, zar zaista svoje životne ishode možemo vagati isključivo u valuti rotacije planeta oko Sunca? Planet na kojem živimo već je tri puta, pet puta… obišao Sunce u provizorno određenom krugu, a još se nije dogodilo to što smo htjeli ili što očekujemo. Što bi bilo da je putanja našeg planeta oko Sunca nešto dulja ili kraća, što je uz određene uvijete moglo i biti, bismo li jednako očekivali u drugom okviru? Poznajući nas vjerojatno i bismo, ali bi li i to bilo realno za neke stvari, pitanje je. Možda bismo prilagodili naša očekivanja tom nekom drugačijem okviru, tko zna… No kako god, mjeriti važne, životne, pa možda i vječne ishode, komadom vremena koji smo sami odredili i kojem smo sami zacrtali početnu odnosno krajnju točku, u najmanju ruku nepotpuno je. Očekivati da se vječno pokori cikličkom, jer je nama tako logično koji god promjer kruga odabrali, površno je, ako ne i smiješno.

Foto: Pixabay

No svakako treba uzeti u obzir da Bog djeluje u vremenu i da mu je stalo do naših ishoda, samo stavljati Božje vrijeme isključivo u okvire našeg poimanja vremena nije dobro, a često nas vodi i u frustraciju, osobito prema Bogu jer nam nešto ne želi ispuniti u našem okviru koji je nama logičan. To očekivanje poštovanja naših okvira može biti toliko opasno da ponekad zapravo i zatvara put Božjem djelovanju u našem životu. Ako nam Bog nešto želi dati na nekom mjestu, a mi uporno i tvrdoglavo gledamo u neko drugo mjesto u prostoru i vremenu, propuštamo i trenutak otvorenosti i sve na što smo trebali obratiti pažnju u međuvremenu.

Foto: Pixabay

Bog vrijeme ne mjeri rotacijom Zemlje oko Sunca, nego puninom svog vremena koje je drugačije od našeg shvaćanja i Bog nikada ne daje ništa izvan punine svog vremena iako se to nama možda čini nelogično prema našim standardima i idejama. Francuski pisac, franjevac Eloi Leclerc piše: „Bog ne strahuje poput nas, nije ponosan i nije nestrpljiv. Zna kako čekati onako kako jedino Bog to može. Onako kako zna čekati jedino beskrajno dobri otac. On je strpljiv, milosrdan. Njemu nije važno što će se na njegovim poljima nakupiti i hrpe smeća. Nije mu važno što to neće biti ugodno za oko. Važno mu je da na kraju bude više žita nego kukolja.“ I zaključuje: „Naučiti živjeti u Božjem vremenu, to je bez sumnje tajna mudrosti i trajnoga mira.“ Pokušajmo manje živjeti u našem mjerenju vremena i očekivanjima, a više u Božjem vremenu otvorenosti i mira. A kako ćemo to postići? Tome nas može učiti samo sam Gospodin, ako njemu predamo svoje vrijeme i ako provodimo vrijeme s njim.

Maja Vidović
Još nije odlučila što će biti kad odraste... 🙂

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije