Bliže Tebi – Čekanje

Znamo li čekati? Čekanje je pojam uz koji najčešće vežemo negativne konotacije, obično mrzimo nešto čekati ili negdje čekati…

Da nam čekanje nije drago vidi se po načinu na koji želimo organizirati svoj život, osobito u ovom suvremenom dobu, sve se svodi na to da stvari budu brze i instant te da što manje čekamo. Nisu sva čekanja dobra. Nekad se s pravom žalimo i ako možemo ubrzati neke procese ili neke mukotrpne dugotrajne i dosadne zadatke, svakako ćemo s pravom biti zahvalni svakome tko nam je bilo kako skratio čekanje. Gubitak vremena je nešto što nikako ne želimo, no jesu li sva čekanja gubitak vremena? Jesmo li razmišljali o tome da su neka čekanja možda i dobitak vremena? Jesmo li sposobni neka čekanja shvatiti, prihvatiti i razumjeti kao dobitak vremena? Dobitak vremena da se usmjerimo na sve ono lijepo putem. Često se usmjeravamo samo na cilj i sve između nas i cilja u najboljem slučaju stoički podnosimo, no ima više od toga u čekanju. „Ako razumijem ljepotu čekanja, neću požurivati Božje planove“, rečenica je Ivana Pavla II. Razumijemo li mi ljepotu čekanja i što točno čekanje čini lijepim?

Unsplash

Čekanje čini lijepim sigurnost u ono što se čeka, sigurnost koju osjećamo dok još nismo zadobili puninu. Mi nažalost često u svom zemaljskom životu zabrinuto iščekujemo mnoge stvari sa bojazni da nam možda ne budu uskraćene prije nego što ih dobijemo, da će proces čekanja biti predug i da ćemo putem trpjeti zbog nedostatka onoga što nam je potrebno i što čekamo. Bez pouzdanja i povjerenja svako čekanje je teško i mukotrpno. Tužno je to ako promotrimo da se naš zemaljski život većinom sastoji od čekanja, jer smo ograničena bića i ne možemo sve procese ubrzati kako bismo htjeli. Ako kroz življenje i čekanje prolazimo zabrinuto i nervozno, kroz većinu života ćemo tako prolaziti, a to ne čini sretan život i ne čini sretne odnose, jer nikome od nas nije drago biti s osobom koja stalno želi biti negdje drugdje ili kojoj uvijek nešto nedostaje da bi bila sretna. Postoje zaista teške situacije koje nekada moramo podnijeti i čije rješenje nije lako dočekati, ali i tad je znatno lakše, nama i onima oko nas, ako se znamo ispravno postaviti i ako znamo sačuvati povjerenje. 

Neka čekanja u životnom, godišnjem i duhovnom putu su nam nužna, nisu tu samo kao gubitak vremena i prepreka između nas i onoga što očekujemo već su sastavni dio cijelog iskustva, koje ponekad može biti i teško, ali koje nam je potrebno da bismo i samu očekivanu stvar ispravno i u potpunosti doživjeli. Važno je i mudro prepoznati takva čekanja i ispravno ih dočekati i ‘pročekati’, važno je i mudro teške situacije podnijeti s povjerenjem u ono što nam je obećano. U suprotnom bi nam se moglo dogoditi da cijeli život provedemo nervozno čekajući od jedne stvari do druge, te da tako stalno želeći da se nešto promijeni, zaboravimo u međuvremenu živjeti. Također na taj način zaboravljamo obratiti pozornost na Boga koji nas u tom procesu prati i podržava, jer Bogu je važan i proces, a ne samo cilj.

Unsplash

Činjenica da je odnos prema čekanju važan dio duhovnosti očituje se i u tome što se u liturgijskom vremenu velik dio pažnje posvećuje baš čekanju, kroz advent koji uskoro nastupa. Advent je vrijeme da preispitamo svoje čekanje, da preispitamo svoju sigurnost u Božja obećanja. Ne samo na primjeru odbrojavanja vremena do kalendarskog Božića kojeg u trenutačnom adventu iščekujemo, nego općenito da provjerimo jesmo li oni koji znaju čekati i biti strpljivi, te kakva su ta naša čekanja… Jedino ako znamo čekati s povjerenjem možemo živjeti u punini i zaista biti slobodni ljudi.

Maja Vidović
Još nije odlučila što će biti kad odraste... 🙂

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije