Bliže Tebi – Lijepo i posebno

Spomendan svetog Ivana Pavla II. slavi se sutra, 22. listopada, na dan njegova ustoličenja za Petrova nasljednika. Sveti Ivan Pavao II. spada u one svece i javne ličnosti koji su gotovo svima na neki način simpatični, koje svi, bez obzira na to jesu li vjernici ili nisu, ipak cijene

Osobito u našem narodu dičimo se činjenicom da nas je papa Ivan Pavao II., kao važna ličnost 20. stoljeća i kao danas kanonizirani svetac, triput posjetio, dičimo se tom povezanošću, dičimo se tim događajima i našim sudjelovanjem na njima. Oni su dakako bili višestruko važni za naš narod, za našu tradiciju i vjeru. No ponekad se, slušajući iskustva i svjedočanstva ljudi o takvim i sličnim događajima i intenzivnim iskustvima, stječe dojam da ih volimo čuvati kao lijepe uspomene, ali da ih možda slabo znamo integrirati u svoj život.

Foto: Pexels

Često na mjestima i trenucima hodočašća, duhovnih obnova, velikih vjerskih susreta i dobro pripremljenih sadržaja duhovnosti čujemo svjedočanstva ljudi kako im je bilo baš lijepo, baš posebno i kako su nešto doživjeli i nešto osjetili. No nekad se čini da mnogi upravo na tome i ostanu, na lijepoj uspomeni, na nečem što im je možda bilo važno i što ih je ponijelo u životu, ali što baš i nije imalo dubljeg i trajnijeg efekta na njihov život i njegov smjer. Duhovnost i duhovni rast poziv je ne samo na osjećaj i trenutak, ne samo na trenutačnu utjehu, pomoć i osvjedočenje da ‘tu ima nešto lijepo i posebno’… Svaki intenzivan trenutak u duhovnosti poziv je na prihvaćanje i na kretanje, na implementaciju, na promjenu. Bog u susretu s čovjekom uvijek poziva na daljnji korak i osobno i preko drugih njemu otvorenih ljudi.

Foto: Pexels

‘Nitko ne može umjesto mene htjeti’ – rečenica je Ivana Pavla II. dok objašnjava važnost i dostojanstvo ljudske osobe. Htjeti, htijenje, akcija, pa i čin koji iz toga proizlaze, ključni su za naše određenje kao osobe, za naše pristajanje uz vrijednost, za naše usmjerenje života. Iz doživljaja za čovjeka kao razumsku jedinku nužno proizlazi opredjeljenje, a opredjeljenje ne može ostati samo na emociji. Ono, da bi bilo autentično, nužno dalje obilježava naše akcije. Milosni trenuci i osjećaji, veliki događaji, velike ličnosti, posebni susreti, lijepe molitve, dani su nam ne kao trenuci lijepih osjećaja, nego kao smjernice i poticaji za naše daljnje akcije. Intenzivni duhovni događaji tu su da potaknu naše htijenje za većim, za boljim, za drugačijim, da nas pokrenu u smjeru dublje promjene života, ne da nam samo zadovolje trenutačnu emocionalnu potrebu, nego da nam daju impuls za pokret u ispravnome smjeru, da usmjere naše htijenje, a ne samo emociju. Doživljaj i trenutak su nam dani i darovani, htijenje i čini koji iz toga dalje proizlaze – na nama su.

Foto: Pexels

Zato više od toga je li nam bilo baš lijepo i baš posebno i jesmo li nešto osjetili u molitvama, događajima i susretima, važno je jesmo li tom iskustvu dopustili da nas zaista dotakne i da nas zaista promijeni; jesmo li ono što smo doživjeli i osjetili na takvim susretima zaista ukorijenili u svoje živote; jesmo li od toga crpili snagu da idemo naprijed. Slavni papa Ivan Pavao II. svoj je pontifikat otvorio riječima: ‘Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu!’ Jesmo li dotaknuti posebnošću i ljepotom toga događaja, njegovom ličnošću i drugim iskustvima duhovnosti, vjere i istaknutih mjesta i osoba zaista k srcu uzeli te riječi i jesmo li spremni na temelju iskustava vjere koje smo doživjeli zaista otvoriti vrata Kristu? Nitko to zaista ne može umjesto nas htjeti, pa i učiniti. Želimo li promjenu, moramo zaista za njom i posegnuti i u njoj ustrajati. Božja milost je tu da nas podrži.

Maja Vidović
Još nije odlučila što će biti kad odraste... 🙂

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije