Bliže Tebi – Marija Magdalena

Znate li tko je ona bila i što zaista u Bibliji o njoj piše? Danas uz blagdan svete Marije Magdalene donosimo vam njen životopis i razmatranje…

Sveta Marija Magdalena je osoba iz vremena Isusova zemaljskog života i javnog djelovanja. 13 puta se spominje u Novom Zavjetu: (Mt 27, 56; Mt 27, 61; Mt 28, 1; Mk 15, 40; Mk 15, 47; Mk 16, 1; Mk 16, 9; Lk 8, 2; Lk 24, 10; Iv 19, 25; Iv 20, 1; Iv 20, 11; Iv 20, 18) te izgovara 5 rečenica. Većina tekstova spominje Mariju Magdalenu imenom tek vezano uz događaje Isusove muke, smrti i uskrsnuća kao svjedokinju i pratiteljicu iako Matej, Marko i Luka jasno upućuju na to da je Marija Magdalena zajedno s drugim ženama i učenicima pratila Isusa još za njegova javnog djelovanja u Galileji, a Luka i Marko navode još i kako je Isus Mariju Magdalenu prethodno oslobodio od sedam zloduha. Osim tih navoda drugih jasnih informacija o Mariji Magdaleni nemamo iako postoji mnoštvo interpretacija, poistovjećivanja, legendi pa i krivovjerja vezanih uz Mariju Magdalenu te njezin životopis. Marija Magdalena je gotovo svima poznata svetica, no nažalost se o njoj i u vjerničkom i u kulturološkom kontekstu rijetko promišlja na temelju jasnih i provjerenih informacija, a češće se koriste informacije iz kasnije nastalih legendi i drugih konstrukcija. Osim jasnih spominjanja u Novom Zavjetu koji Mariju Magdalenu navode kao pratiteljicu Isusa za vrijeme njegova javnog djelovanja i svjedokinju Isusove muke, smrti i uskrsnuća o Mariji Magdaleni možemo u analizi tekstova zaključiti sljedeće:

Uz osobno ime Marija, što je u ono vrijeme bilo često žensko ime među Židovima, a u Novom Zavjetu se spominje 7 žena imenom Marija, oznaka Magdalena jasno upućuje na to da potječe iz grada Magdale koji se nalazi na zapadnoj obali Genezaretskog jezera, desetak kilometara južno od Kafarnauma. Magdala je za onovremenske okolnosti pripadala među veće gradove po broju stanovnika (bila je veća od Kafarnauma i Nazareta) te je bila poznata po razvijenom ribarstvu (i samo ime grada se može prevesti kao ‘toranj ribe’). Činjenica da se Marija Magdalena u novozavjetnim tekstovima izričito spominje imenom i to više puta zajedno s razlikovnom geografskom oznakom upućuje na to da je u prvoj kršćanskoj zajednici bila dobro poznata, da se njezino ime i prisutnost namjerno ističu te da je se namjerno razlikovalo od drugih sličnih ili povezanih osoba. Tom zaključku dodatno pridonosi činjenica da se njezino ime gotovo uvijek nalazi prvo na popisu osoba koje se nabrajaju, a u kontekstu onoga vremena osobe se najčešće nabrajaju po redoslijedu važnosti. Također u Ivanovom evanđelju Marija Magdalena se spominje bez ikakvih dodatnih pojašnjenja o njezinoj povijesti i statusu što dodatno utvrđuje činjenicu da je onovremenim čitateljima evanđelja vjerojatno bila dobro poznata.

O samom životu i životnoj situaciji Marije Magdalene gotovo se ništa sa sigurnošću ne može tvrditi no s obzirom da je označena geografskom, a ne rodbinskom oznakom poput drugih žena (Marija Jakovljeva, Marija Kleofina, žena Herodova upravitelja Huze,…) može upućivati na to da je bila neudana ili bez djece. S obzirom da je Magdala bila za ono vrijeme bogato gradsko središte te da se Marija Magdalena u Lukinom evanđelju navodi među ženama koje su od svojih dobara posluživale Isusu postoje tumačenja da je možda bila materijalno bogata i višeg društvenog statusa, ali niti to se ne može sa sigurnošću ustvrditi, kao što se niti njezina dob u vrijeme Isusovog javnog djelovanja niti fizički izgled ne mogu sa sigurnošću procijeniti iako se tradicijski ustalilo da se gotovo isključivo prikazuje kao izrazito lijepa i mlada žena.

Iako dvaput spomenuta, činjenica da je Isus Mariju Magdalenu oslobodio od 7 zloduha također nije dodatno protumačena te ne možemo sa sigurnošću znati o čemu se radi. Uvriježeno tradicijsko mišljenje je da se radi o zarobljenosti grijehom no nije isključeno niti da se možda radilo o nekoj drugoj vrsti zarobljenosti poput fizičke bolesti ili nečega drugog, samo evanđelje ni u jednom spominjanju Mariju Magdalenu ne stavlja jasno u kontekst grijeha. Ono što zasigurno možemo zaključiti da se radilo o teškom i ozbiljnom stanju i kasnijem potpunom oslobođenju s obzirom da u biblijskom kontekstu brojka 7 označava potpunost.

Unsplash

Uz tekstove evanđelja koji jasno imenom identificiraju Mariju Magdalenu ili navode njezinu prisutnost, postoji još nekoliko tekstova iz evanđelja i susreta Isusa sa ženama koji su se tradicijski počeli povezivati uz Mariju Magdalenu sve do te mjere da mnogi i danas te epizode smatraju odlučujućim za svoje znanje o Mariji Magdaleni. Možda su najpoznatiji susret Isusa sa ženom zatečenom u preljubu (Iv 8, 1-11) i ženom koja u kući Šimuna farizeja Isusu pomazuje noge (Lk 7, 36-50). No nije rijetkost i da se Mariju Magdalenu poistovjećuje s Lazarovom sestrom Marijom pa čak i s drugim likovima poput Samarijanke koju Isus susreće na zdencu ili zaručnicom sa svadbe u Kani. No u odnosu na do sada utvrđeno o Mariji Magdaleni na temelju tekstova evanđelja koji je izrijekom spominju dosta je nelogično da bi, s obzirom da je Marija Magdalena očito bila poznata u prvoj kršćanskoj zajednici i više puta imenom spomenuta u evanđelju, u drugim tekstovima koji se na nju odnose njezino ime pak bilo namjerno preskočeno. Na temelju toga i drugih rezultata istraživanja općenito se u biblijskim znanostima i u liturgiji Katoličke Crkve danas smatra kako se u svim tim tekstovima radi o različitim osobama koje se ne mogu poistovjetiti s Marijom Magdalenom.

Proces identifikacije Marije Magdalene s drugim događajima i likovima iz evanđelja vjerojatno svoje korijene ima upravo u činjenici da o samoj Mariji Magdaleni prethodno Isusovoj smrti i uskrsnuću nemamo puno informacija. Prvi put je susrećemo u intenzivnim trenucima Isusove smrti i uskrsnuća i to kao važnog, ustrajnog i postojanog svjedoka koji s Isusom ima duboki osobni odnos i zajedničku povijest pa je donekle logično tražiti tragove povijesti ili početka tog odnosa u drugim važnim i dramatičnim susretima Isusa i žena u evanđelju iako ne postoje dokazi da se u bilo kojem od tih susreta zaista radi o Mariji Magdaleni. Proces poistovjećivanja Marije Magdalene s drugim ženama iz evanđelja finalizirao je papa Grgur Veliki u 6. stoljeću koji je u svojoj propovijedi ustvrdio da su grešnica iz Lukina evanđelja, Marija iz Betanije (Lazarova sestra) i Marija Magdalena jedna te ista osoba što je dovelo do toga da se sve do 16. stoljeća ta teza gotovo uopće nije preispitivala, a opće mišljenje da se Mariju Magdalenu poistovjećuje osobito s grešnicom iz Lukinog evanđelja u tradiciji se pronalazi i sve do danas. Razlozi stapanja svih triju žena u jednu osobu kod pape Grgura Velikog vjerojatno su bili praktične katehetske naravi kako bi je se uzelo kao kompletan uzor čovjeka koji čezne za obraćenjem i nakon toga odlučno živi u novosti života.

Važno je naglasiti i kako u slučaju neimenovane grešnice u Lukinom evanđelju s kojom se Marija Magdalena poistovjećuje nigdje izrijekom nije navedeno da se radi o prostitutki ili uopće o grijehu bludnosti, tradicijski joj se pripisuje da je vjerojatno bila prostitutka te se isti zaključak posljedično prenosi i na Mariju Magdalenu. Marija Magdalena se tako u tradiciji sve do danas najčešće smatra velikom grešnicom, prostitutkom ili preljubnicom, koja se obratila u susretu s Isusom i kasnije živjela asketski te se najčešće tako i prikazuje u svim granama umjetnosti. Razloge tome se može tražiti u kulturološkim i rodnim stereotipima kroz povijest, stapanju s drugim likovima iz evanđelja, a kasnije dodatno i s likom svete Marije Egipatske, svetice asketskog života iz 4./5. stoljeća koja je prethodno obraćenju bila prostitutka. Važno je napomenuti i kako se, za razliku od zapadne tradicije, u tradiciji istočnih crkava nije dogodilo stapanje više ženskih likova iz evanđelja u lik Marije Magdalene kao niti definiranje Marije Magdalene kao obraćene grešnice. U istočnoj crkvi Marija Magdalena se slavi kao jedna od žena nositeljica pomasti i djevica, a težište je na njezinoj ulozi u događajima vezanima uz Isusovo uskrsnuće i život prve Crkve.

Osim u evanđeljima Marija Magdalena se spominje i u drugim spisima nastalima u prvim stoljećima kršćanstva, osobito u apokrifnim spisima kao što su Tomino evanđelje, evanđelje po Filipu, Petrovo evanđelje i Marijino evanđelje. Iako povremeno izazivaju senzacije u medijima tobožnjim donošenjem novih i drugačijih informacija o novozavjetnim likovima i događanjima osobitost apokrifnih spisa je da su uglavnom nastali puno kasnije od originalnih tekstova evanđelja i te da ih prva Crkva nije prepoznala kao autentične prikaze osoba i događaja o kojima govore te ih kao takve s razlogom nije uvrstila u kanon biblijskih knjiga. Apokrifni tekstovi najčešće su pisani iz perspektive gnostičkih krivovjerja koja su se javila u počecima kršćanstva te pozivanjem na poznata imena iz ranog kršćanstva pokušavaju dobiti na autoritetu. Apokrifni tekstovi mogu donijeti neke informacije o općem povijesnom kontekstu, ali se ne mogu uzeti kao norma za ispravno tumačenje i shvaćanje novozavjetnih događaja i osoba. Iz apokrifnih tekstova tako o Mariji Magdaleni sa sigurnošću možemo jedino potvrditi ono što već i na temelju evanđeoskih tekstova znamo, a to je da je Marija Magdalena bila poznata i važna osoba u prvoj Crkvi zajedno s apostolima.

Unsplash

Dodatnom širenju neutemeljenih zaključaka o Mariji Magdaleni i njezinom stapanju s drugim likovima i događajima svakako su u srednjem vijeku pridonijele i mnoge legende o životu Marije Magdalene, od kojih neke sadržavaju i krivovjerja koja se kroz popularnu kulturu protežu i sve do danas. Možda je najpoznatija ona kako je u vrijeme prvih progona kršćana u Jeruzalemu Marija Magdalena zajedno sa svojom pretpostavljenom sestrom Martom i bratom Lazarom predodređena za smrt na pučini Sredozemnog mora u barci bez jedra i kormila, no Božjom providnošću oni su preživjeli bezizlaznu situaciju i pristali u Južnoj Francuskoj gdje su navijestili kršćanstvo, Marija Magdalena je nakon toga provela posljednjih nekoliko desetljeća svoga života živeći pustinjački u jednoj špilji gdje je i umrla te se prema toj legendi smatra da je u Južnoj Francuskoj i pokopana. U nekim verzijama ta legenda Mariju Magdalenu navodi i kao majku djevojčice koja je prigodno začetnica tadašnje francuske kraljevske loze. Druge legende i izvori navode Efez kao mjesto života i smrti Marije Magdalene nakon uskrsnih događaja, no stvarno mjesto života i ukopa Marije Magdalene danas nije sa sigurnošću poznato.

Iz svega navedenog jasno je da osim izravnih informacija o Mariji Magdaleni koje nalazimo u evanđeljima ima vrlo malo sigurnih podataka i prostora za zaključke o njezinom životu i statusu, a s obzirom na izrazito važnu ulogu koju joj evanđelja dodjeljuju i vrlo oskudan širi kontekst jasno je da joj je kroz vrijeme iz različitih razloga i s različitim namjerama puno toga pripisano. I iako našu maštu zanimaju još mnogi podaci koji nam nedostaju koji bi produbili poznavanje ne samo Marije Magdalene već i drugih novozavjetnih likova kao i samog Isusa i detalja njegova zemaljskog života, tradicija Crkve i teologije nas ipak uči da nam je i u sažetim evanđeoskim izvještajima dano sve ono što je bitno za našu duhovnost i upoznavanje novozavjetnih likova te kroz njih promatranje istine o odnosu Boga i čovjeka.

Spominjanje Marije Magdalene i drugih žena u nasljedovanju Isusa za njegovog javnog djelovanja, a osobito u trenucima njegove muke i smrti govori nam i uči nas o njihovoj izrazitoj hrabrosti i privrženosti Gospodinu, osobito u kontekstu onovremenog statusa žene u društvu. Ustrajanje žena na iskazivanju dostojne počasti mrtvom Isusovom tijelu te njihovo priznavanje za prve svjedoke uskrsnuća suprotno je onovremenim očekivanjima (u ono vrijeme žene nisu smatrane vjerodostojnim svjedocima) te stoga daje još veći kredibilitet autentičnosti i važnosti koju uključenost i prisutnost žena na taj način ima u uskrsnim izvještajima, a osobit status među njima ima Marija Magdalena stoga ono što nam je o njoj važno znati nisu neke fizičke i društvene odrednice već dubina i zrelost njezinog odnosa sa Gospodinom koja joj je omogućila da usprkos bezizglednoj situaciji ustraje u traženju Gospodina i tako postane prvom svjedokinjom uskrsnuća. Marija Magdalena nam se tako postavlja kao uzor na putu traženja Gospodina i životnog smisla. U Mariji Magdaleni ne smijemo gledati stereotipnu sentimentalnu emocionalnost jedne žene koja žali za smrću drage osobe i o čijim okolnostima karakterizacije lika bismo željeli pod svaku cijenu još više saznati već živu čežnju svakog čovjeka za Bogom koja aktivno traži svoje ispunjenje kako moli i sveti Augustin: ‘Daj mi sebe, Bože moj, i vrati mi sebe: evo, ja te ljubim, a ako je to premalo, daj mi da te ljubim jače! Ne mogu mjeriti da bih znao koliko mi ljubavi nedostaje do onoga koliko je dosta da bi se moj život uzdigao do tvoga zagrljaja i da se ne bi odvratio od tebe dok se ne sakrije u skrovitosti lica tvoga. Samo to znam da mi je zlo bez tebe ne samo izvan mene  nego i u meni samome, i da je sve bogatstvo koje nije Bog moj, za mene samo siromaštvo.’

Unsplash

O toj ulozi Marije Magdalene i žena kao uzora i slike cijele Crkve koja traži i očekuje uskrslog Gospodina pisali su i crkveni oci te kako je Marija Magdalena, osnažena susretom s Gospodinom, postala navjestiteljicom radosne vijesti, poslana biti apostolicom apostolima. I crkveno naučiteljstvo ističe osobitu važnost promatranja Marije Magdalene i njezine uloge u počecima kršćanstva kako bi se obnovilo vrednovanje uloge žene u Crkvi te preporučuje razmatranje odnosa Marije Magdalene s Gospodinom kao konstantan izvor nadahnuća za naš duhovni život i poziv na traženje Boga u svim životnim situacijama.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije