11. kolovoza je bio spomendan na svetu Klaru Asišku, a 12. kolovoza na svetu Ivanu Francisku de Chantal. Iako je sveta Klara daleko poznatija, osim bliske pozicije u kalendaru ove dvije svetice dijele još neke zajedničke poveznice makar ih životno odvaja nekoliko stoljeća razlike...
Obje su naime redovnice i utemeljiteljice ženskih redova u Crkvi. Sveta Klara utemeljiteljica je klarisa, drugog franjevačkog reda, a Ivana Franciska de Chantal utemeljiteljica je sestara Marijina Pohođenja, no to nije jedino što ih povezuje. Ono što je naizgled neobično je što su obje imale vrlo poznato i duboko prijateljstvo sa muškim svecem. Poznata je povezanost svete Klare Asiške i svetog Franje Asiškog, a možda nešto manje, ali također je poznata i povezanost svete Ivane Franciske de Chantal i svetog Franje Saleškog.
Foto: Pixabay
Govoriti o muško ženskim prijateljstvima i povezanostima i u društvu je još uvijek tema prepuna stereotipa i predrasuda, neki idu toliko daleko da prijateljstva među spolovima proglašavaju nemogućima ili im barem znatno ograničavaju domet. Često iz straha ili pretpostavke da nije moguće da osobe različitih spolova svoj odnos i povezanost ne gledaju kroz prizmu spolnosti. Ni među vjernicima nismo toga pošteđeni, jer neki se nažalost pravdaju da spolovi neizbježno, prema Božjem naputku, gledaju jedno drugo kao objekt prokreacije i da su ljudi u konačnici zapravo nesposobni oteti se tim nagonima (Usp. Post 1, 28). Razlog je to ponekad pretjeranoj segregaciji spolova i pretjeranoj brizi za očuvanjem morala bez ulaska u dubinu odnosa među spolovima kao i dubinu same Božje namisli koja se može iščitati iz Svetoga Pisma.
Foto: Unsplash
Ako pobliže promotrimo biblijski tekst iz knjige Postanka, u prvom poglavlju čovjek se etablira kao dio prirode. Na kraju stvaranja, kao i ostala bića i čovjek se postavlja kao onaj koji treba biti plodan i zauzeti zemlju, što je logično s obzirom da smo mi dio ovoga svijeta i dio prirode, te formiranjem zajednica ispunjamo svoju svrhu 'uživatelja' ovoga svijeta kojem pripadamo. Ne ograničava nas se, nego nas se potiče da se tu nastanimo i da zemlju učinimo svojim domom kao ljudski rod, a to neizbježno uključuje i prokreaciju. No izvještaj u drugom poglavlju koji detaljnije opisuje stvaranje čovjeka i njegovo stanje napominje prvenstveno kako 'nije dobro da čovjek bude sam' a zatim Bog dodaje 'načinit ću mu pomoć kao što je on' (Post 2, 18). Tu vidimo kako prvenstvena svrha muško ženskih odnosa nije reprodukcija već uzajamna podrška i pomoć na razini koju ništa drugo stvoreno na ovome svijetu ne može dostići. Moglo bi se tako ustvrditi da čovjek u svome stvaranju i napretku zapravo nije kompletan bez suradnje spolova, bez obje perspektive u svakom pogledu suradnje i na svim poljima. Na taj način ako se ispravno postavimo muško ženska prijateljstva možemo radije promatrati kao izvor bogatstva, a ne izvor potencijalne prijetnje.
Foto: Pexels
Događa se ponekad da stvaramo neke svoje slike o tome kako odnosi među osobama različitoga spola trebaju izgledati, događa se da ih umanjujemo ili da ih vodimo u krivom smjeru. Često stavljamo i nepotrebne barijere iz straha da ne odu u krivom smjeru. Potrebno je imati na umu ljudsku slabost i napasti, no često na taj način stavljamo tabu na odnose među spolovima. Još je kompliciranije ako se radi o osobama posvećenog života. No, posvećen život znači da je osoba posvetila svoj život duhovnom pozivu, a samim time isključila opciju braka i spolnosti iz svog djelovanja i načina ostvarenja na zemlji kao i načina ostvarenja bliskih odnosa, no to nikako ne znači da je ta osoba isključila iz svog života suprotni spol ili bilo kakva povezivanja sa suprotnim spolom. Gledati drugačije, izbjegavajuće ili ograničavajuće na osobu samo zbog spola je diskriminatorno i u krajnjoj liniji neevanđeoski. Drugačiji mora biti Božji naum, jer Bog zaista ne želi da živimo ograničavajuće i odvojene živote pune straha od prijestupa i nagona. Nemoguće je uopće ostvariti kvalitetan i značajan odnos međusobnog povjerenja i podrške ako smo stalno u strahu ili ograničenju. Odnosi među svecima zasigurno nisu bili takvi, to nije u skladu niti sa svetošću niti sa plodovima koji su iz njihovih odnosa proizašli.
Foto: Pexels
Što se tiče povezanosti i dubine odnosa, sveti Franjo Asiški izjavio je da je redoslijed vrijednosti odnosa u njegovom životu: „Bog pa Klara.“ To nam svjedoči o naklonosti koju je osjećao prema Klari i o značaju njihove međusobne podrške. Možemo primijetiti da je to redoslijed važnosti koji se očekuje i kod ljudi koji stupaju u brak. Trebamo li zbog toga sa sumnjom gledati na Franjinu izjavu? Ipak je on kanonizirani svetac, što znači da njegov stav nije bio upitan. O čemu se onda radi? Svrha braka je podizanje fizičke obitelji, takva vrsta odnosa ispunjava se uključujući i spolnost, no posvećeni život kao i naš ukupni duhovni život također je podizanje obitelji, u ovom slučaju duhovne redovničke obitelji. Jednako dubok i važan odnos između tih svetaca nije uključivao komponentu spolnosti, jer za podizanje duhovne obitelji spolnost nije potrebna i za nju mjesta nema. No odnos podrške, brige i ljubavi koji je potreban za uspješno majčinstvo i očinstvo za uspješnu obitelj ne smije izostati.
Foto: Pixabay
Odnos između dvije osobe koje zajednički surađuju u stvaranju nečega velikog i novog te iz čije se naklonosti i povezanosti stvaraju plodovi, je ono što se ne mijenja i ono što ostaje za vječnost. Očitovanje tog odnosa može biti u zemaljskim terminima koji onda uključuju brak i spolnost da bi se plodovi odnosa mogli ostvariti ili u nebeskim terminima koji podrazumijevaju duhovne povezanosti i ostvarivanje duhovne obitelji. Nisu svi pozvani na stvaranje zemaljske krvne obitelji, a oni koji jesu nisu pozvani u takav projekt sa svima, ali pozvani smo svi kao braća i sestre, neovisno o spolu ili naprotiv baš u suradnji među spolovima, stvarati plodove i obitelj za vječnost.