Bliže Tebi – Netipično

Sveti Martin je poznat svetac, a obzirom da se rašireno slavi u našem narodu i da je slučajno kalendarski povezan s narodnim običajima vezanim uz proizvodnju vina, većina nas zna barem neki element iz životopisa svetog Martina

Iako je zaista živio davno i nemamo jako puno detaljnih informacija o njemu, nekoliko ključnih momenata iz njegovog života sa sigurnošću znamo. Znamo tako da je bio rimski vojnik koji se obratio na kršćanstvo, znamo da je bio biskup i znamo zasigurno priču kako nikako nije htio postati biskup pa se čak sakrio, ali su ga guske izdale pa je ipak morao prihvatiti izbor za biskupa. Iako u početku nevoljko bio je zaista dobar biskup te ga se s radošću spominje i Crkva i narod općenito, tako da je prvi kanonizirani svetac iz tih ranih vremena koji nije bio mučenik. Mnogi se sjećaju i izvještaja o trenutku njegovog obraćenja, kada je kao rimski vojnik na konju prolazio putem te je naišao na prosjaka, umjesto da ga po običaju zaobiđe, on je mačem prepolovio svoj vojnički plašt i polovicu dao prosjaku. 

Često preko toga svega prelazimo kao preko kurioziteta iz života jednog sveca koji je živio davno, no bilo bi dobro zastati malo na tom događaju koji se označava kao trenutak njegova obraćenja i zapitati se zašto baš taj trenutak. Koliko je poznato iz njegovog životopisa Martin je već i prije bio upoznat s kršćanstvom čak od rane dobi, pohađao je kateheze, vjerojatno je znao dosta toga, vjerojatno se i trudio biti dobar čovjek, no što je to vrijedno zvati se trenutkom obraćenja? Točkom nakon koje se nečiji život dijeli na ‘prije’ i ‘poslije’. Nije on nikako jedini svetac koji ima takvu točku u životu, štoviše mnogo svetaca je ima. Možda je uz svetog Martina jedan od najpoznatijih sveti Franjo koji je također već bio započeo svoj hod ka vjeri, dok se vrlo sličan susret s gubavcem u kojem ga je Franjo zagrlio i poljubio uzima kao ključna točka njegova obraćenja.  

Unsplashed

Ključno za takve trenutke, da bi se mogli zvati trenutkom obraćenja i da bi mogli zaista imati snagu podijeliti nečiji život na ‘prije’ i ‘poslije’, je upravo to da su ti ljudi, sveci kojih se danas spominjemo, u tom trenutku učinili nešto za njih krajnje netipično. Nešto što u svom svakodnevnom životu, hodu, načinu razmišljanja i funkcioniranja do tad nikako ne bi učinili. Možda su se već i prije počeli mijenjati na bolje, ali toga dana, toga časa, učinili su nešto radikalno drugačije, nešto neuobičajno, nešto potpuno ‘izvan svog lika’ – krenuli su drugim putem, novim putem, još neistraženim putem i to im je omogućilo sasvim novu, drugačiju i otvorenu životnu putanju. Praktično su se otvorili Bogu na način na koji se do tada nisu otvarali makar su možda već bili i dobri vjernici i trudili se biti dobri ljudi. Možda se na takve susrete i događaje gleda kao na same po sebi kratkotrajne i sitne u ukupnom prijašnjem i kasnijem životu određenog sveca, ali ono što je važno je da, iako možda izvana sitna gesta, u njihovom unutarnjem životu značila je pomak putanje, značila je promjenu mentaliteta, ono što obraćenje u svojoj biti i jest.

Unsplashed

Uz primjer svetog Martina možemo se zapitati kako živimo svoj život? Jesmo li upali u kolotečinu u kojoj puno znamo i dosta se trudimo, ali nismo zaista voljni izaći iz svojih ustaljenih ruta razmišljanja i onoga što smatramo svojim dometom ponašanja i izlaganja koje smo voljni prihvatiti? Lako moguće da je tako. Jesmo li sposobni ili barem voljni ‘poći drugim putem u svoju zemlju’ (Mt 2, 12)? Jesmo li dovoljno otvoreni i voljni da na Božji poticaj učinimo nešto netipično za nas i da nas to promijeni?

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije