Bliže Tebi – Pakao

U vrijeme kad nam liturgijska godina pred svojim krajem pojačano upravlja pogled k vječnosti i uza sva dobra obećanja vezana uz vječni život, pojavljuje se neizbježno upozorenje te samim time i pitanje pakla

Pakao je najmanje tema o kojoj želimo razmišljati i o paklu nije lako govoriti, osobito ne ukratko, no činjenica jest da nas Crkva ozbiljno upozorava da mjesto, ili bolje rečeno konačno stanje, u koje po smrti nikako ne želimo doći – realno postoji i da postoji realan put kojim se tamo može dospjeti. Pa koji je onda to put i kako tamo ne dospjeti?

Poznata je rečenica iz evanđelja da je uzak put koji vodi u raj i da je malo onih koji ga nalaze, a da širok put vodi u pakao (usp. Mt 7, 13). Često se ljudi posljedično pitaju gdje je taj uzak put i hoćemo li uopće biti sposobni naći ga. Često se zatim tradicionalno misli kako taj uzak put zapravo znači poziv na apsolutnu askezu i trapljenje, apsolutno pritiskanje i negiranje sebe jer samo se oni kojima je teško i koji potpuno prezru svoj ovozemaljski život i namjerno se muče na ovome svijetu, mogu nekako provući kroz čistilište do raja, a kome god je na bilo koji način ugodno u životu, potencijalno će završiti u paklu. Takva slika je tradicionalno dosta česta kod razmišljanja o putu u pakao i u raj, no iako česta, ona nije ispravno tumačenje Isusovih riječi.

Foto: Pexels

Uzak put u evanđeoskom smislu ne odnosi se neposredno na životne uvjete. Izabrati uži put zapravo znači naš općeniti stav prema životu i istini, znači uvijek biti budan, uvijek biti otvoren, uvijek biti u balansu između onoga što bismo mi htjeli i onoga što nam narav nalaže i onoga što nam je objavljeno kao istina i onoga kako nas Bog želi voditi. Taj put zaista nije lagan. Najlakše je krenuti širokim putem toga da gledamo svijet onako kako nam se sviđa, a ne onako kako je istinito. Najlakše se prestati truditi provjeravati jesmo li u skladu s Božjom voljom i Božjom Riječi i sami postati suci i izvršitelji u malim i velikim stvarima. Zahtjevi evanđelja ponekad su zaista teški, osobito u području međuljudskih odnosa. Biti mirotvorac, biti zaista pravedan, izabrati bolji način koji će i nas i druge odvesti k istini često znači vrlo uzak i trnovit put, nekad i materijalno trnovit. Lakše je zaista ići nekim širim putem gdje si mi razmaknemo istinu da izgleda onako kako se nama sviđa, da nas ne smeta, da nam ne stvara neugodnosti i potrebu za odricanjem i prilagođavanjem, da nas ne bode, pa da i drugima otežamo samo da bi nama bilo lakše. Ako se osoba na takvom putu ne obrati, to je zaista put u pakao jer pakao je mjesto gdje svoj kraj imaju neistine.

Foto: Pexels

I evanđeoski poziv da se odreknemo samih sebe posljedično u tom smislu ne znači ono za što se najčešće smatra. Obično je to rečenica u evanđelju koje se ljudi najviše boje jer se stječe dojam da se radi o tome da nam se nešto oduzima, da je potrebno odreći se svega što nam je drago i što bismo htjeli, svesti sebe i sve ono što jesmo na minimum kako bismo dali prostora stvarnostima i konceptima koji su teški za nositi i koji su nam zapravo strani. No takva definicija puta u raj zapravo, nažalost, više podsjeća na pakao i iako neki ljudi ponekad i radikalne puteve odricanja osjećaju kao svoj put, za većinu ljudi i u većini svakodnevnih situacija odreći se sebe zapravo znači odreći se u svojoj svakodnevici svojih ideja i pogleda na svijet u korist onoga što nam Bog želi dati, a Bog nam uvijek želi dati dobro.

Ako ostajemo sami sebi dovoljni, sami sebi i drugima suci, ako se samo na sebe usmjeravamo i na ono što se nama čini zgodno i ugodno te ako tvrdoglavo ustrajemo u svom viđenju svijeta i suda o drugim ljudima, zaista odabiremo širok put koji ne vodi u život, već u izolaciju, neprijateljstva i zatrpavanje samih sebe pod planinu opterećujućih koncepata. Radikalno takav put – put je na kojem se otvaramo Neprijatelju i dajemo mu priliku da nas zavede, put je to koji vodi u zarobljenost, u pakao, a Bog nam želi slobodu.

Foto: Pexels

Božje upute o uskom putu ponajprije su poziv na budnost i na poučljivost da bismo se mogli suobličiti onome što je Život koji nas nadilazi, a poziv na odreknuće od sebe poziv je na otvorenost za stvarnosti izvan naših mogućnosti shvaćanja, izvan onoga što bismo samo mi sami sebi ili samo za sebe, kao i ono što nam se čini blisko, uzeli i dosudili. Put u raj je put učenja onoga što ljudsko uho nije čulo niti oko vidjelo (usp 1 Kor 2, 9). Doći u raj znači dopustiti da nas Bog oblikuje za sretno bivanje u vječnosti, a put u pakao je put zatvaranja svemu što je istina izvan nas samih i onoga što nam nagon i naša ograničenost govori. Ako tomu još dodamo i napasti, lako je zapečatiti taj širok put ukoliko se prije smrti ne prenemo.

Maja Vidović
Još nije odlučila što će biti kad odraste... 🙂

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije