Bliže Tebi – Raj

Vrijeme oko blagdana Svih Svetih, koje je obilježeno i posjetom grobovima naših pokojnih, vrijeme je kada se najčešće i ponovno prisjećamo onoga što je u kršćanskom vjerovanju dosta jasno i poznato, a to je da nakon smrti postoje pakao, čistilište i raj. Poznato je to i onima koji nisu vjernici

Mnogima se taj govor čini i pomalo dalek, apstraktan ili pak zastrašujuć. Često to vodi u izbjegavanje dubljeg razmišljanja o tim temama ili čak do toga da zamjenjujemo ono što smo na vjeronauku čuli nekim svojim ili tuđim idejama o zagrobnom životu koje nam se čine simpatičnije. Ponekad, s obzirom na ono koliko im je malo toga preneseno i rastumačeno, nekima ne možemo niti zamjeriti što im se kršćanski govor o tim temama čini strog, banalan ili dalek. Govoriti o stvarnostima znatno drugačijim od svega onoga što je naše zemaljsko iskustvo života i funkcioniranja nije lako. Velika je opasnost da se upadne u zamku krivog ili pretjerano simplističkog tumačenja, osobito ako i sami ne razumijemo ili ako svoja uvjerenja temeljimo na nekoj vrsti pogrešne slike o Bogu.

Foto: Pexels

Raj, pakao i čistilište često su shvaćeni kao ishod strogog i nemilosrdnog suda, prema čijim perfekcionističkim standardima ćemo biti odmjereni i u skladu s time će nam biti dodijeljena presuda. Raj je posljedično mjesto na koje dolaze samo savršeni i besprijekorni. Običnom čovjeku takav raj zvuči zastrašujuće, a kamoli ne čistilište i pakao u tom kontekstu. Zato se događa da mnogi zaključe kako je raj nešto za što se zapravo praktički i ne isplati truditi ili nešto gdje je praktički nemoguće doći. Mogu se tako čuti i izjave kako je u raju dosadno i sterilno. Posljedica je to ideje o tome da u raju trebamo biti i postati nešto što nismo, nešto nama strano, nešto uopće strano životu i svim životnim radostima. Kao da moramo doseći neki standard i postati nešto gotovo nemoguće što je daleko od nas. Čak i evanđeoski poziv da se odreknemo sami sebe, doživljavamo kao grub zahtjev za otimanjem svega do čega nam je stalo. Čini se da dobar dio ljudi u odnosu na tako postavljene stvari radije bira pa makar i propasti zajedno s onime što on jest i do čega mu je stalo, nego zaslužiti neki sveti i sterilni raj u kojem je on svet, ali u konačnici nepoznat sebi i drugima.

Foto: Pexels

No takav način gledanja, iako nažalost čest, otkriva nam duboko krivu sliku o Bogu i stvarnosti, duboko nekršćansku. U kršćanskom smislu raj nije sterilno mjesto prepuno savršenih bića jer čini se da zaboravljamo kako je samo Bog u konačnici savršeno biće. Raj nije mjesto u kojem gubimo sebe u ime savršenosti. To je krivo shvaćena logika raja. U raju jest savršenstvo, ali savršenstvo odnosa. Bog nas je s razlogom stvorio s različitim osobnostima, preferencijama i težnjama, Bog je s razlogom na naš put stavio ljude i odnose, raj nije mjesto u kojem se izgubimo, raj je mjesto u kojem se konačno nađemo. Raj je mjesto gdje smo konačno slobodni biti najbolja verzija sebe. Vrlo malo ljudi na raj gleda na takav način, kao na mjesto na kojem ne gubimo sebe, već na kojem dobivamo sebe, i to ne samo sebe nego i druge osobe i odnose, pa i samog Boga na čist i neopterećen način.

Foto: Pexels

Raj je mjesto slobode od grijeha, a grijeh ispravno shvaćen je upravo ono što nas sprječava da budemo onakvi kakvi zaista jesmo i onakvi kakvi bismo zaista htjeli biti. Zamislimo sebe i sve koje poznajemo samo bez mana, bez onoga što nas jedne kod drugih žalosti i opterećuje, od onoga što nam zaklanja pogled da se pokažemo kakvi zaista jesmo i da druge vidimo onakvima kakvi zaista jesu. U raju nisu sterilna savršena bića, blagdan Svih svetih govori nam upravo da u raj dolaze različite osobnosti, ljudi s različitim životnim pričama, s različitim radostima i težnjama. Raj nije mjesto na kojem se svi stopimo u neki statični savršeni ideal, raj je mjesto u kojem svi činimo savršeni mozaik sastavljen od različitosti koju ništa ne narušava i ništa ne zaklanja. U raju nismo savršeno drugačiji, u raju smo mi, samo na najsavršeniji način. Gledati na raj kao na neki gubitak od sebe – zapravo je gubitak raja. Raj koji, ako ga ispravno shvatimo, možemo i trebamo početi htjeti i živjeti već ovdje na zemlji, a Crkva nam kroz blagdane i sakramente daje alate upravo za to.

Maja Vidović
Još nije odlučila što će biti kad odraste... 🙂

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije