Bliže Tebi - Uspješan život

Pred Cvjetnicu i Veliki tjedan pripremamo se razmišljanjima o Isusovom kraju ovozemaljskog života, prema njegovoj smrti i uskrsnuću. To su nam dobro poznati elementi koje gledamo iz perspektive vječnosti...

Isus je umro, bio je pokopan, uskrsnuo je, a samim time pobijedio smrt i sada vječno kraljuje na nebesima. Izvršio je svoj cilj na zemlji, uspio je. Uspio je jer znamo cijelu priču, jer Isusov život gledamo u ukupnoj perspektivi, a ne samo u ovoj zemaljski vidljivoj. Tako je ispravno i tako nam je objavljeno za naše spasenje. Isus je prototip onoga kako trebamo gledati na život, no postavlja se pitanje gledamo li mi na život zaista tako? Gledamo na Isusov, gledamo na živote svetaca, ali gledamo li tako i na naše sasvim realne živote?

Foto: Unsplash

Ako gledamo na Isusov život samo iz zemaljske perspektive moramo priznati kako nije baš uspješan prema kriterijima koje uzimamo kao mjerodavne. Nije se oženio, nije imao djecu, nije imao neku karijeru, nije bio bogat, nije uspio ostvariti nikakvu zemaljsku vlast... Ono što je i pokušao bilo je nakon kratkog uspjeha neshvaćeno, odnosno krivo shvaćeno i ugušeno. Na kraju je i poginuo radi toga, napušten od svojih sljedbenika. Nije dugo niti živio, svega tridesetak godina. Sve u svemu neimpresivno, dobar pokušaj, ali loše proveden. Napravio je neke strateške pogreške i nije iskoristio neke trenutke koje je trebao. Takvih je na svijetu mnogo, perspektivnih, a na kraju podbace. Možda kad čitamo ovakvu analizu Isusovog života, ako smo vjernici, odmah se pobunimo kako nije tako, kako je Isusov život imao drugačije značenje, drugačiju svrhu, što je i istina, ali to je samo zato jer Isusov život i njegovo značenje do kraja poznajemo. I kad retrospektivno gledamo neke svece, vidimo kako su njihovi životi, odricanja i poteškoće imali neki širi smisao, no realno gledajući i mnogi sveci su za života bili kritizirani i označavani kao neuspješni u očima svijeta pa i drugih vjernika. Mentalitet da gledamo na nečiji život samo iz perspektive zemaljskog uspjeha nešto je što je duboko u nama, koliko god mi ponekad tvrdili kako nije. Naravno da cijenimo odgovornost i trud svakoga da bude odgovoran član društva. Svatko od nas želi imati što uspješniji život i s ove zemaljske strane. Načelno, u tome nema ništa loše dok se ne pretjeruje, ali iskreno gledajući često pretjeramo procjenjujući svoje i tuđe živote samo s obzirom na taj element.

Foto: B.K.

Važno je zapitati se kako zaista realno mjerimo svoj (i tuđi) život? Gledamo li na neke elemente svog života kao na one bez kojih nam život ne vrijedi? Smatramo li svoj život neuspješnim ili nedovoljno ostvarenim ako 'na vrijeme' ili uopće nismo uspjeli postići nešto što smo si zacrtali, ili što nam je kultura u kojoj živimo zacrtala? Ako nismo do određene životne dobi kupili kuću ili stan, dovoljno uštedjeli, ostvarili brak, osigurali djecu i unuke, napredovali u karijeri, postali uvaženi članovi zajednice… Što je to bez čega nam život nije 'vrijedio' i 'uspio'? Često nabijamo anksioznost sebi i drugima provjeravajući slijedimo li dovoljno vjerno vremensku liniju onoga kako bi naš život i njegova prototipna uspješnost trebala izgledati. Jesmo li ispunili sve kriterije do određene dobi, kako bi nas drugi smatrali dovoljno uspješnima? Često gledamo samo ovu stranu, žalimo sebe i druge kada nisu uspjeli 'skupiti sve bodove' u ovom životu, a propuštamo ukupnu poantu života općenito, koja se proteže u vječnost koju samo Bog do kraja poznaje.

Foto: Unsplash

Tko smo mi da sudimo ostvarenost naših ili tuđih života i to još isključivo po zemaljskim standardima? Toliki sveci i mučenici, pa i Isusov život, uče nas da je jedino važno to kako smo ga prošli. S ljubavlju ili bez nje, s pouzdanjem ili bez njega, kako naš život izgleda u perspektivi vječnosti, a ne koliko je trajao, koliko smo toga postigli i koliko smo 'kvačica' uspjeli staviti na našu i općenito životnu, a osobito kulturološku 'to do' listu.

Povezani članci
or

For faster login or register use your social account.

Connect with Facebook