Izgorjeti

Danas, 23. veljače Crkva slavi svetog Polikarpa, jednog od apostolskih otaca

Rođen je 69. godine, a predaja kaže da ga je sam sveti Ivan apostol postavio za biskupa u Smirni. Bio je vrlo utjecajan i na glasu svetosti već za života, te je pisao brojna pisma zajednicama od kojih je nažalost samo jedno sačuvano. 155. godine, u dobi od 86. godina pogubljen je u jeku progona kršćana. Spaljen je na lomači. Ono što je zanimljivo i jedinstveno, postoji sačuvan poprilično jasan, detaljan i povijesno vjerodostojan izvještaj o Polikarpovu mučeništvu.

Izvor: Wikipedia

Obično nam izvještaji o mučenicima iz prvih kršćanskih vremena koji su hrabro i neustrašivo, čak i svojevoljno odlazili u smrt zvuče pomalo nevjerojatno i fantastično, često se pitamo o tome koliko su zaista istiniti, a koliko ih je daljnja, osobito srednjovjekovna mašta prilagodila svojim literarnim stilovima. Jasno nam je možda, ako smo praktični vjernici ili barem ljudi od ideala, da su bili spremni umrijeti za ono u što su vjerovali, ali teško nam je ponekad iz svoje vlastite perspektive uopće shvatiti i razumjeti tu odlučnost i motivaciju s kojom su neki od prvih kršćana dragovoljno predavali svoje živote. Tješimo se činjenicom da bismo vjerojatno (možda…nadamo se…) i mi ostali postojani da se nađemo suočeni sa izborom – ‘život ili smrt’ za vjeru. No, u isto se vrijeme nadamo da se u takvoj situaciji nećemo naći, a još manje si iz svakodnevne perspektive možemo zamisliti ili razumjeti scenarij u kojem se netko dragovoljno prijavljuje ili dragovoljno sam penje na lomaču, pritom zahvaljujući Bogu što ga je učinio dostojnim da se i na taj način sjedini s Kristom. Koliko nas koji sebe nazivamo vjernicima i koji sebe smatramo čak i dobrim vjernicima ima takvu vjeru?

Izvor: Pixabay

Još uvijek se nadajući da se od nas neće tražiti baš takva situacija možemo si dopustiti da pogledamo što bi bilo u pozadini takve radikalne vjere, povjerenja i potpunog predanja svog ukupnog života i bića? Čini se kako smo mi ‘dobri kršćani’ često spremni svašta dati od sebe za vjeru, za Boga, za drugoga. Često dajemo svoje vrijeme, talente i materijalna sredstva Bogu i drugima na raspolaganje. To uglavnom nije upitno, voljni smo se založiti, poslušna smo Božja djeca i jasno nam je koje su iz toga beneficije i Božja obećanja za nas. No, postavlja se često jedno dublje pitanje od kojega rado pobjegnemo na razne načine na koje znamo i umijemo. Postavlja se pitanje jesmo li samo spremni dati mnogo toga Bogu i bližnjemu od sebe ili smo zaista spremni dati i sebe? Nekako kada se počne ticati nas osobno kao da se ulozi mijenjaju. Sebe smo uvijek nekako voljni zaštititi. Ne volimo kad se nas osobno dira.

Izvor: Unsplash

Ljudski je to, zaštititi sebe fizički, pa i psihički, te čuvati vlastiti identitet i cjelovitost. Drugo se niti ne preporuča, nadasve, kršćanski je biti i razborit, ali ovdje se radi o jednoj drugoj stvari. Postavlja se temeljno ljudsko pitanje hoćemo li se zatvoriti ili ćemo se dati? Hoćemo li sve dati ili ćemo nešto ipak ljubomorno sačuvati za sebe? Svijeća koju smo sačuvali i koju nikada nismo zapalili uistinu ostaje sačuvana, ali ostaje i neiskorištena. Što ćemo na kraju života sa neiskorištenim svijećama? Kod ljudi je uvijek potreban oprez, jer su skloni prijeći naše granice i iskorištavati našu dobrohotnost, ali hoćemo li isti princip primijeniti i na Boga? Hoćemo li i Bogu reći da sve može dobiti i uzeti, ali neka nas same ipak ostavi nama, da bude kako mi želimo? Gdje je taj strah i ta granica koju povlačimo u odnosu na Boga i zašto to činimo?

Izvor: Unsplash

Mučeništvo svetog Polikarpa i tolikih drugih mučenika kroz povijest, koji su na neke konkretne načine izgubili a možda i dragovoljno predali svoje živote, samo je krajnja potvrda i sasvim logičan nastavak onoga što su već u potpunosti živjeli, koliko god nama to bilo neobično. Sveti Polikarp potpuno se predao, potpuno se ispunio, potpuno je izgorio za dobro, za ljubav, za Boga i druge. Ovdje se radi o predanju sebe koje je bilo potpuno i sjedinjenju s Bogom koje je bilo potpuno, pa se time nije više obaziralo na zemaljske okolnosti. Ljudska logika prestala je važiti, kao i načini na koje se tražila potvrda te odlučnosti da se, čak i u fizičkom smislu, izgori od ljubavi za Boga.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertisment

Instagram

Najpopularnije

Viška pogača

U dalmatinskoj gastronomiji od davnina su se koristile osnovne namirnice kao što su: sol, brašno, maslinovo ulje, te povrće i riba. Viška...

Sinj u srcu – Na Kamešnicu

Nigdje toliko kamenjara, škrapara, osulina i ostalih krških fenomena  kao u ovom „kamenolomu“… Vaganjsko sedlo ili prijevoj (1173m) odvaja...

O zlatnom pravilu moralnog djelovanja

Crtica iz knjige Nikole Kuzmičića 'I danas govorim', koja tako prigodno odgovara vremenu korizme – milosnom vremenu molitve, posta i djela milosrđa…