Nedjeljno jutro – Gluhima daje čuti, nijemima govoriti

Početak jeseni donosi nam nove boje i nove zvukove. Sve listopadno što je bilo zeleno do sada počinje mijenjati svoje boje i otpuštati lišće. Varijante žute, crvene, smeđe i narančaste počinju se izmjenjivati dok šuma polako gubi svoj zeleni ogrtač…

Zvukovi prirode se polako počinju utišavati dok se mnoge ptice sele na jug, a mnoge druge životinje se polako počinju pripremati za zimski san. Samo smo mi ljudi sve užurbaniji, jer smo se vratili sa svojih godišnjih odmora i pokušavamo uhvatiti korak sa svojim obvezama i svim onim čime zaokupljamo svoje živote. Što bi se dogodilo da netko u ovom trenutku stisne pauzu i mi jednostavno stanemo? Znamo da živimo, ali smo potpuno nesvjesni što se događa oko nas?

Pixabay

Pokušajte zamisliti da ste potpuno gluhi i slijepi. Možete čak učiniti pokus da začepite dobro uši i stavite povez na oči, pa cijeli dan probajte tako obavljati poslove po kući i ništa ne govoriti. Ispočetka će vam biti zanimljivo, zatim ćete početi osjećati nervozu, strah. Svaki puta kada se lupite o nešto bit ćete sve nesigurniji, u jednom trenutku izgubit ćete orijentaciju i više nećete moći pronalaziti stvari ni po sjećanju. Na kraju možete sjesti i plakati i moliti da vam netko konačno skine taj povez sa očiju i odčepi uši. Kada ponovno progledate i počujete zvukove, osjetit ćete olakšanje i sreću i htjet ćete pričati. 

Ovaj pokus ne samo da bi nas trebao naučiti da suosjećamo sa bolesnima, slijepima, gluhima i svima koji su na ovaj ili onaj način uskraćeni za zdravlje ili normalne uvjete života, već bi trebao biti i uvid u unutarnje stanje naše duše. Kada je duša pod utjecajem grijeha i zloće i ne priznaje i ne želi čuti za Krista, tada je upravo to, slijepa i gluha i nijema. Postoji, živi, ali ne može sagledati i počuti život kakav on zaista jest. Život je od Boga i mi samo u Bogu pronalazimo pravi smisao života. Samo u Bogu možemo iskreno sagledati život i životne probleme, te iste savladati. Zato onaj koji je bez Boga u svome životu, postaje slijep i gluh u duši. 

Pixabay

Pokušajte samo malo razmisliti. Zar nije sljepoća i gluhoća duše kada odbijamo voljeti, kada ne slušamo svoje bližnje, kada smo oholi i tašti? Zar to nisu grijesi koji zasljepljuju čovjekovu dušu te ne možemo sagledati drugog čovjeka kakav on zaista jest, Božje stvorenje koje je spremno ljubiti kao i mi? Koliko puta smo samo bili slijepi, koliko puta smo donijeli nekome neku presudu i ogovarali, a da nismo sagledali sve činjenice? Koliko puta smo nekoga odbili iz svoga društva samo zato što ima malo jeftiniju odjeću ili je iz siromašnijeg dijela grada ili nije dovoljno lijep po našim mjerilima ili dovoljno pametan? Zar to nije sljepoća i gluhoća duše? Tko se to za nas treba moliti da progledamo? Tko nas to treba dovesti pred Isusa kao mucavca iz evanđelja, da Isus nad nama napravi čudo? Tko je to u našoj blizini tko može prepoznati našu gluhoću i slijepoću, pokazati nam Svijetlo i navesti nas iz tame na put koji vodi u to svjetlo? Zar nas još uvijek, pokraj toliko svećenika, pokraj toliko svetih misa, pokraj toliko škole, pouke i odgoja, netko treba doslovno uzeti i odnijeti pred Krista jer nismo u stanju to sami učiniti? Mi ne vidimo i ne čujemo Isusa zato što sami biramo biti takvi. Oni koji su zaista uskraćeni za vid i sluh, oni nisu birali biti takvi, pa ipak u tome nastoje živjeti kako najbolje mogu i uče kako savladati te prepreke. Mi koji smo zdravi namjerno se pravimo bolesnima u duši, jer nam je teško potruditi se održavati dušu i srce pred Isusom.

Pixabay

Sjećam se kako sam se jednom žalio svom profesoru na fakultetu kako mi je teško jedno gradivo koje smo obrađivali, a on me pogleda i kaže mi: Odi u dom za beskućnike i pogledaj kako ljudi tamo žive, pa ćeš vidjeti što je teško. To mi je i tata uvijek govorio kada mi je bilo teško učiti. Sada si to sam govorim kada mi je nešto teško učiniti, jer znam da je sramota kraj zdrave pameti, zdravih ruku i nogu te obilja milosti koje mi je Bog iskazao, uopće izreći da je nešto teško. Nemojmo da nam bude teško biti zdravima u duši, da nam bude teško gledati život širom otvorenih očiju i slušati ljude oko sebe koji nam žele dobro. Nemojmo od sebe praviti bolesnike koji nisu sposobni dati od sebe ni smiješka, ni ljubavi, ni utjehe, ni savjeta, ni razumijevanja… Nemojmo biti takvi…

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije