Nedjeljno jutro – Ja ovcama svojim dajem život vječni

Prije nekoliko dana požalio mi se brat kako susjedi iz okolnih zgrada gledaju na njihovu zgradu kao da tamo žive čudaci. Kako to misliš? – pitao sam ga. Pa zato što se mi stalno družimo zajedno – odgovorio mi je

Zvuči čudno, ali sam razumio što mi želi reći. Naime, moj brat je imao sreće kada je odabrao i uselio se u stan u kojemu sada živi, jer je dobio susjede koji su normalni ljudi i koji se vole družiti i to u cijeloj zgradi. Sve obitelji koje žive u toj zgradi često se zajedno druže u dvorištu, peče se roštilj, djeca se zajedno igraju. Po meni, živi se normalni društveni dobrosusjedski život. Nekada im se pridruži i nekoliko obitelji uokolo koje su isto tako normalne i očito željne takvog društva. Oni jednostavno znaju biti ljudi i to neopterećeno žive. Stanje našega društva najbolje ocrtava činjenica da su oni zbog takvog života proglašeni čudacima, jer tko se još druži sa susjedima? Elitizam, sveopća odvojenost, robovanje internetskim i televizijskim sadržajima, prenaglašena individualnost i još mnogo toga negativnoga utječe na to da se ljudi više ne znaju družiti zbog druženja, već sve mora biti interesno, iz koristi. Čak se ni rodbina više ne druži zato što ih povezuje krv i osjećaj privrženosti i dužnosti zato što su ti ljudi dio tvog vlastitog identiteta, već više dolazi do izražaja koristoljublje.

Foto: Unsplash

Zašto se sve to događa? Odgovor nam daje Isus u današnjem evanđelju. Naime, mi smo zaboravili biti ovčinjak, a kamoli dopustili da nas vodi Isus, Dobri Pastir.

Prvi korak prema moralnom i etičkom propadanju društva jest odbaciti vjeru, odbaciti pastira. To se je već davno dogodilo. Ne samo da su se odbacili svećenici kao sastavni dio autoriteta društva, već se odbacio bilo koji autoritet u društvu osim onog političkog. Danas nitko tko je završio nekakvu školu i svojim poštenim učenjem i radom stvorio od sebe čovjeka nema autoritet niti utjecaj na društvo. Danas se utjecaj ostvaruje kroz medije i kroz politiku. Politika i jest disciplina, netko će reći, kroz koju se treba ostvarivati utjecaj na društvo. Da, ali prije je politika štitila nacionalne interese i interese društva, a danas politika štiti interese onoga koji najviše plati. U takvom svijetu teško je zadržati identitet maloga naroda i regionalne tradicije. Globalizam gazi te male posebnosti po kojima su se ljudi razlikovali i time doprinosili raznovrsnosti međuljudskih odnosa. Na kraju krajeva, kako ćemo jedni od drugih učiti ako nismo različiti? Vjera, koja je zaštitnik dostojanstva pojedinca i dostojanstva društva, nema mjesta u toj novoj definiciji društvenog uređenja. Globalizam je općenito obojen liberalnim razmišljanjima koja su duboko u sebi isključiva. Druga mišljenja ne postoje ili u krajnjem slučaju nisu bitna, a ako si uporan i želiš ljudima ukazivati na neke bitne stvari i pojave u društvu onda te se okarakterizira kao onoga koji pametuje i stalno nešto gnjavi. Proglašava te se zaostalim i konzervativnim.

Foto: Unsplash

To je drugi korak propadanja, odbacivanje od sebe ljudi koji ne odgovaraju mojem razmišljanju i mojem stilu života. Koliko je to besmisleno možemo vidjeti iz svagdanjih primjera gdje ljudi pokušavaju pronaći sebi društvo koje ispunjava one kriterije koje su im nametnuli televizija i svakojake prilike u medijima, koje savjetuju od toga što će se gdje nositi do toga gdje će se popiti kava. Naravno da takvo društvo čovjek ne može naći jer u stvarnosti nitko tako ne živi. Možeš imati jedno ili dvoje ljudi oko sebe koji dijele tvoj način života, ali to ne može biti cijela zajednica. Da bi se pripadalo jednoj zajednici potrebno je biti ponizan, žrtvovati se i zatomiti svoj ego do one mjere gdje nećeš narušavati slobodu svoga bližnjega. Potrebno je prihvaćati one koji ti žele dobro i koji te žele savjetovati, a ne svaki savjet doživjeti kao osobni napad.

Foto: Pixabay

To je treći korak propadanja, mišljenje da ti zajednica ne treba za tvoj osobni život i razvoj. Kao što se prije život nije mogao naučiti samo iz knjiga, tako se danas život ne može naučiti samo sa televizije ili interneta. Da bi shvatio i naučio što je život moraš ići među ljude i biti dio zajednice. To ne znači zauzimati se za nekakvu ideju i onda ljude oko sebe maltretirati s tim dan i noć, već uporno i savjesno živjet svoj život po kriterijima Božjeg zakona. Da bismo to mogli, potreban nam je pastir u svakom mogućem obliku, a posebno Isus koji je uzor svakom čovjeku. Vodstvo je bitno u životu svakog čovjeka. Treba se znati prepustiti i dopustiti da nas se vodi, ali kome i gdje, to je presudno. Čovjek je slab i često je u stanju razočarati, zato je Isus tu. Njemu se treba prepustiti i on će nam ukazati na to kako treba živjeti svoj život, kako treba izgrađivati zajednicu i društvo. Njemu možemo vjerovati jer je podnio žrtvu za nas i jer želi biti naš Pastir da nas spasi, u njemu nema skrivenog motiva. Tko njega slijedi sretno će stići u nebeski ovčinjak.

Stjepan Škvorc
Svećenik, župnik u župi Sopje kod Slatine, na rijeci Dravi... Voli Boga i domovinu, prirodu i pisanje, a najbolji su mu trenuci života kada sve to može spojiti u jedno. Nastoji živjeti život po riječima iz evanđelja po Mateju: "Nije došao da mu služe, nego on da služi."

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije