Nedjeljno jutro – »Mir vama!«

Prvi dan uskrsnuća i Isus već obilazi svoje učenike. Pronalazi ih uplašene, u strahu od odmazde. Zatvorili su se, zaključali, vjerojatno u panici raspravljali što i kako dalje. Isus im svojim dolaskom navješćuje mir i snagu Duha Svetoga. Njihova reakcija je radost!

Kratki je to opis događaja koji nam vrlo uspješno dočarava zbivanja oko uskrsnuća. Iako sve djeluje nestvarno, u tim zbivanjima svjedočimo o nastajanju Crkve kakvu poznajemo i danas, Crkve koja se raduje. Zamislite kakav bi to osjećaj bio da smo mogli i mi biti tamo i iskusiti sve te događaje, osjetiti strah koji se pretvara u radost. Doživjeti očaj koji se pretvara u spasenje. Ali za sve nas koji smo došli kasnije tu je apostol Toma kojega povijest nepravedno proglašava Nevjernim, a zapravo je svjedok Isusova uskrsnuća za sve nas koji to nismo mogli vidjeti. On te večeri kada je Isus prvi puta došao nije bio prisutan, ali je bio tjedan dana kasnije. Iako su mu učenici objašnjavali da je Isus kojega su vidjeli bio stvaran, on nije htio povjerovati dok ne vidi dokaze. Odraz je to straha i nepovjerenja koje se uvuklo među učenike, jer ne smijemo zaboraviti da je upravo jedan od učenika izdao Isusa. Iz njihove perspektive postavljalo se pitanje mogli li oni uopće vjerovati jedni drugima, a kamoli prihvatiti tako nevjerojatnu stvar kao što je uskrsnuće.

Pixabay

Dakle, kod drugog Isusovog dolaska bio je prisutan i Toma. Potresno je njegovo svjedočanstvo. Kada je opipao Isusove rane bacio se na koljena i uzviknuo: Gospodin moj i Bog moj! Isus taj susret zaključuje s riječima: Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! To smo svi mi. Isus nas proglašava blaženima već samim time što smo prihvatili dar vjere koji nam je Bog dao. Ovaj susret nam objašnjava kako vjera povezuje naš život na zemlji i naš život u vječnosti. Tomin primjer nam govori kako vjerovati Isusu na zemlji znači osloboditi se straha i robovanja onim stvarima kojima su dokaz naša tjelesna osjetila. Iako se mi po njima ravnamo i doživljavamo svoju okolinu, ona nisu jedini način kako možemo iskusiti život.

Pixabay

Za Isusa je vjera važnija od tjelesnih osjetila. Ono što vidiš, čuješ i možeš opipati samo te može dovesti toliko daleko koliko ti to tvoje tijelo dopušta, a znamo da je za svako tijelo granica dosega smrt. Zato nam je dana vjera kao moć kojom možemo nadići taj doseg, vjerom u Isusa mi nadilazimo smrt. Zbog toga je Isus došao na zemlju, zbog toga je podnio svoju muku. Upravo je to ono što prvo objašnjava svojim učenicima i što nam Toma prvo svjedoči. Nama se ostaje zapitati koliki „dio Tome“ svaki u sebi nosimo? Koliko puta se u životu uzdamo samo u ono što nam tjelesna osjetila govore, a koliko puta uspijevamo sve tjelesno zatomiti i prepustiti se daru vjere i nadahnuću Duha Svetoga? Znamo li, kada nas tijelo izda, staviti svoje povjerenje u Boga? Ili panično trčimo od doktora do vrača ne bi li povratili barem trunku zdravlja, zaboravljajući pri tom da je čovjek cjelokupno biće i da zdravlje ne dolazi samo po snazi tijela već i po snazi duha?

Pixabay

Bog je, dajući nam dar vjere, sve stavio u naše ruke. Imamo moć svoj život uništiti i imamo moć svoj život uzdići. Vjerujem da svi ljudi žele svoj život uzdići. Nitko se nije ujutro probudio i rekao: od danas uništavam svoj život. Potrebno je samo otkriti da se uzdizanje života događa kroz klečanje pred Uskrslim Gospodinom. Znam da to zvuči čudno i besmisleno i zato mnogi ne uspijevaju. Za one koji sve svoje nade stavljaju u uzdignuće tijela, križ i uskrsnuće jesu ludost, jer oni Božjega ne razumiju jer nemaju vjere. Samo kroz vjeru možemo progledati Božjim očima i uvidjeti mudrost u slavnim događajima spasenja.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije