Nedjeljno jutro – O da imate vjere!

’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’

Apostoli, gledajući Isus kako čini čuda, poželjeli su i sami činiti velike stvari. Vjerojatno su i pokušali, ali nije išlo. Nešto im je nedostajalo. Ubrzo su shvatili da im manjka vjere jer je upravo vjera ono na čemu je Isus inzistirao. Postavljaju si pitanje: Kako doći do vjere? S obzirom da je Isus za njih bio izvor svega znanja, oni upravo njega mole da im da te vjere s kojom se mogu činiti čuda. »Umnoži nam vjeru!« No Isus ih odmah prekorava. Vjera nije nešto što se može dati na način da se ulije nekome u srce i pamet. Ona jest dar, ali dar koji se mora pronaći, razvijati, nadograđivati, a to ne može Bog učiniti za nas, to moramo sami. Kada bismo usporedili vjeru s nekim drugim sposobnostima koje čovjek posjeduje, otkrili bismo upravo istu stvar. Čovjek može biti talentiran za mnoge stvari, imati smisla za mnoge stvari, ali ako ne slijedi taj smisao, ako ne ustraje u radu, vježbanju, istančavanju te sposobnosti, ona iz njega može i nestati. Jer čovjek se razvija i mijenja te ono što danas jest, sutra ne mora biti. Isto se zapravo događa s vjerom. Bog je daje čovječanstvu kao dar, daje je svakom čovjeku. Međutim, svaki čovjek ne odlučuje slijediti vjeru, odlučuje slijediti nešto drugo. Pravo odabira je na nama. Ono je zajamčeno našom slobodnom voljom, ali isto su tako posljedice naših odabira na nama i ne možemo kriviti ni Boga, ni čovjeka za ono što smo sami odlučili činiti govoriti i misliti. Radimo li to dobro ili loše, primijetiti će se upravo iz posljedica.

Foto: Unsplash

Zanimljivo je, vezano za današnje evanđelje, da se uz problematiku vjere odmah povezuje i problematika služenja. Isus apostolima, koji žele s vjerom činiti čuda, objašnjava kako vjera čovjeku nije dana radi moći, nego radi služenja. Može se iz evanđelja iščitati kako su apostoli bili opčinjeni Isusovom moći da mijenja naravne stvari na čudesan način, i to je glavni razlog zašto su htjeli više vjere. Isus odmah prekida u njima takav tijek razmišljanja i poučava kako snaga vjere, moć vjere, dolazi iz služenja. Direktno im govori da su pozvani da služe te da je to njihova dužnost. Iz ovoga proizlazi da je svaka zahvalnost koju apostoli dobivaju zapravo dar, a ne plaća, jer oni rade ono što su dužni činiti i čine to bez obzira na svoju osobnu korist. I upravo ovdje se krije dubina Isusove poruke – Nemoj očekivati nagradu za ono što si učinio ispravo jer se ispravne stvari moraju činiti. Nikakva nagrada ne smije uvjetovati tvoju želju da činiš ispravne stvari. Ispravne stvari ne čine se radi osobne koristi, već poradi toga što one to jesu, ispravne. Vidimo koliko je to daleko od današnjeg života i situacija gdje se sve radi zbog novca. Nije važno je li ispravo ili ne, bitno je da se dobro naplati. Takvo ponašanje dugoročno nas vodi u propast jer dajemo zlu previše prostora i ono će uvijek nadvladati tamo gdje nije kontrolirano.

Foto: Unsplash

Ovaj Isusov način razmišljanja direktno negira i onu danas sve popularniju rečenicu „Neka svatko čini onako kako želi i živi onako kako hoće!“. Ako zauzimamo takav stav prema životu mi automatski izjednačavamo loše s dobrim i govorimo sebi i svijetu kako nema razlike. Takav stav je danas moderan i općenito se smatra zaostalim i konzervativnim uopće imati bilo kakav drugi stav prema životu nego takav – Neka svi rade onako kako hoće! Koliko će vremena proći dok nam se takvi stavovi ne počnu obijati o glavu? Kada ljudi, iz tog poriva da čine onako kako žele i kako im se prohtije, počnu zalaziti u naše vlastite slobode, onda ćemo shvatiti koliko su takvi stavovi zapravo opasni. Nitko danas ne smije i ne može činiti što hoće, već mora činiti ono što je ispravno, a kloniti se onoga što je loše, što je neispravno. No ako ima onih koji postavljaju pitanje kako prepoznati razliku između jednog i drugog te zašto se uopće mora tako činiti, neka uzmu u ruke Sveto pismo, posebno Evanđelja i neka čitaju. Jer Sveto pismo nije knjiga koja je napisana iz osobne koristi, već iz ljudske potrebe da kao čovječanstvo napreduje i ostvaruje civilizaciju koja je materijalna preslika onoga što nam Isus otkriva kao „Kraljevstvo nebesko“.

Stjepan Škvorc
Svećenik, župnik u župi Sopje kod Slatine, na rijeci Dravi... Voli Boga i domovinu, prirodu i pisanje, a najbolji su mu trenuci života kada sve to može spojiti u jedno. Nastoji živjeti život po riječima iz evanđelja po Mateju: "Nije došao da mu služe, nego on da služi."

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije