Nedjeljno jutro – Postojanost spašava

U evanđelju ove nedjelje slušamo kako su se ljudi, poput turista pred kakvom atrakcijom, divili Jeruzalemskom hramu, njegovoj veličini i ukrasima, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi

Za nas kršćane, Crkve su sveti prostori Božje prisutnosti na zemlji, kao što je to za Židove bio hram u Jeruzalemu. Međutim, kada su se ljudi divili ljepoti toga Jeruzalemskog hrama Isus im se suprotstavio s proročanstvom: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Nitko mu nije vjerovao jer su svi bili uvjereni da će Bog vječno čuvati svoj hram i svoj izabrani narod. Ali nije prošlo ni 50 godina od Isusovih riječi i one su se obistinile, rimski car Vespazijan opljačkao je i srušio Jeruzalemski hram, od kojega je ostao samo jedan zid, danas poznat kao Zid plača.

Foto: Pexels

Zamislite, braćo i sestre, kada bismo to isto čuli i za našu Crkvu, da od svega što je u nju ugrađeno jednoga dana ne ostane niti kamen na kamenu. A dojam je da nam Evanđelje najavljuje baš takvu budućnost. Koliko god neko mjesto bilo lijepo, znamenito i sveto, koliko se god konzervatori i župnici trudili sačuvati sakralnu baštinu, doći će dani kada će svako ljudsko djelo biti potpuno uništeno. Mi ulažemo u crkvu s nakanom da ona traje stoljećima, ali moglo bi se već sutra dogoditi da bude uništena.

Foto: Melani Glavinić

Mnogi proroci novoga doba više ili manje uvjerljivo tumače da svijet ima još otprilike 12 godina budućnosti, prije nego što se uništi zbog klimatskih promjena. Pa kad bismo znali da ćemo živjeti još 12 godina, bismo li živjeli drugačije nego što živimo sada? Bismo li se potrudili dati smisao i vrijednost našemu životu ili bismo zbog najavljene smrti odbacili i svoju sadašnjost kao besmislenu. Netko će reći da se ne isplati truditi u životu, ako znamo da će i naši životi poput ruže u vazi brzo uvenuti. Takvima danas apostol Pavao poručuje u svojoj poslanici: Tko neće da radi, neka i ne jede! Nasuprot njima ima ljudi koji će ustrajno učiti i činiti dobro sve do sudnjega dana. Filozof Sokrat je dan prije svoje smrtne presude proveo u učenju jedne pjesme. Martin Luther je jednom rekao: „Čak i kada bih znao da će sutra biti smak svijeta, ipak bih posadio svoje stablo jabuke.” U životu se trebamo uvijek truditi ići naprijed jer tako pokazujemo da nam je istinski stalo do života.

Foto: Pexels

Isus Krist danas nas stavlja glavni životni cilj: spasenje. On dan svršetka svijeta imenuje Danom Gospodnjim jer će se tada do kraja ispuniti sva Božja obećanja. Do toga konačnoga cilja vodi burna budućnost, ispunjenja i patnjom i nesrećama, i lažnim prorocima i nebeskim znakovima, i ratovima i progonima. No, koliko god Isusova proročanstva mogu izgledati zastrašujuće, ona su nam zapravo veliko ohrabrenje i u nama jačaju nadu spasenja. Ne samo da ćemo nadvladati smrt, nego i svaku drugu nevolju i da nam ni vlas s glave neće propasti.

No neće to učiniti bez nas. Bog traži našu vjeru, našu postojanost, naše svjedočenje, naš rad u izgradnji boljega svijeta i zauzimanje Božje strane u borbi protiv zla.

Piše: vlč. Anđelko Katanec

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije