Nedjeljno jutro: Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju

Čini li vam se pokatkada da se ni sa kim u okolini svojoj ne slažete? I da vam svi idu na živce? Da susjedi stalno nešto prigovaraju i da stalno rade nekakve probleme? Da se nikad neće popraviti i da svi tjeruju uvijek jedno te isto i uvijek po svome?

Vjerujem da svi zapadnemo u takva razmišljanja zbog okoline u kojoj živimo. A kakva je to okolina? Problematična i nevaljala?  Možda nam se tako čini, ali nije problem u okolini, nego u nama. Takva razmišljanja u našim glavama dolaze s vremenom zato što nam je sve isto. Ako se ništa u našoj okolini ne mijenja onda možemo potpasti pod lažan osjećaj da se ništa ni ne može promijeniti. Ako gledamo ponašanje jednog susjeda deset godina i to ponašanje je uvijek isto, iskustvo i mozak nam govore da je malo vjerojatno da će se jedanaestu godinu ponašati drugačije. Malo vjerojatno, ali nije nemoguće. Ipak, zbog monotonije života mi teško prihvaćamo promijene, pogotovo one koje prozlaze iz našeg okruženja. To je jedna od rijetkih loših nuspojava sjedilačkog načina života. Zato se moramo dodatno potruditi prihvaćati stvari oko sebe kada su one sklone promijeni.

Pexels

Jedan od bliskih nam primjera kako to izgleda u životu je politika. Kada dođu izbori obično pobjeđuje onaj kandidat koji je kao načelnik ili gradonačelnik već bio na toj funkciji. Ako je njegov protukandidat bolji i sposobniji za tu funkciju mi smo to spremni zanemariti jer ne volimo promjene. Prije ćemo zauzeti stav ‘neka bude onaj kojega poznajemo, pa makar i loš, nego onaj koga ne poznajemo’. U toj situaciji grdit ćemo protukandidata izjavama kao što su: ‘ma kaj on zna, ja mu znam oca i majku, nisu oni ništa bolji’ ili ‘išao je on sa mnom u školu, svi su uvijek govorili da ništa od njega ne bude’ i sl. Tu svjesno zatvaramo oči pred onim što čovjek je u odnosno na ono što je nekad bio. To se često događa i zbog zavisti, ljubomore, ali i srama koji izlazi na površinu kada shvatimo da su s godinama neki ljudi postigli puno više nego mi. Ipak, taj strah od promjene najviše utječe na naše rasuđivanje. Želja za sigurnošću i navika određenog načina života daje nam za pravo da se opiremo svemu i svačemu što bi moglo poljuljati naš ustaljeni ritam života.

Pexels

Isto se dogodilo sa Isusom u današnjem evanđelju koji je došao u svoj rodni kraj i nakon nekog vremena boravka tamo morao ustvrditi kako ništa ne može učiniti jer je njihova vjera bila slaba. Nisu mu povjerovali baš zato što je bio jedan od njih. Isus se čak i čudio takvom njihovom stavu te na kraju razočaran otišao govoreći kako je jedino mjesto gdje prorok ne uživa poštovanje i čast upravo njegov rodni zavičaj. Oni koji žive u gradu možda neće osjetiti ovu tematiku na isti način, ali oni koji žive na selu bolje će razumjeti. Zašto mislimo da ako nekoga poznajemo da se taj ne može promijeniti? Zašto smo skeptični toliko pred činjenicom da bi netko poznat i blizak nama mogao uspjeti u životu? Osim onih očitih stvari koje smo već naveli i naše vlastito iskustvo nam govori kako se je teško mijenjati. Dobro znamo koliko se treba truditi i zapeti ako nešto želimo promijeniti od svoga karaktera i načina života, a mnogim ljudima je gotovo nemoguće promijeniti se. Ako je tako nama, zasigurno je tako i drugima.

Pexels

To su one naše ljudske nesavršenosti, naše slabosti koje ne dopuštaju da kao društvo napredujemo. Mi ćemo se prije veseliti kada imamo susjeda koji je neuredan i koji je zapustio svoju okućnicu jer kraj njegove naša izgleda fantastično, nego onome susjedu koji je uložio truda u izgled svojega imanja, jer kraj njegovoga naše izgleda lošije. Prije ćemo se ugledati na lošiju osobu jer kraj nje mi ispadamo bolji, negoli na bolju osobu od sebe kraj koje se dodatno moramo truditi i koja nam može biti uzor. Kada nam se tako nešto dogodi sjetimo se da Isusa isto tako njegovi nisu priznavali, misleći da je on samo ono što su imali upoznati za vrijeme njegova djetinjastva, te da od običnog čovjeka ne možemo očekivati neobične i čudesne stvari. Isus nas ipak uči da se Bog služi najslabijima, najmanjima i najskromnijima među nama da bi za cijeli narod činio velike stvari. Prepoznajmo tu Božju logiku i prihvatimo svakoga u našoj blizini za onakvoga kakav jest, a ne za onakvoga za kakvoga mi mislimo da bi trebao biti.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije