Nedjeljno jutro – Spasonosan susret

U Evanđelju ove nedjelje svjedočimo jednom posebnom susretu. Jedan čovjek želio je susresti Isusa, i kada se taj susret dogodio, sve se promijenilo u njegovu životu. Taj čovjek imao je lijepo ime – Zakej, što na hebrejskom znači nevin, čist

O njemu možemo nešto zaključiti i po mjestu stanovanja, jer je živio u Jerihonu, koji je bio jako važan biblijski grad i općenito jedan od najstarijih gradova u svijetu, smješten na granici Svete zemlje. Biti carinik na takvome mjestu sigurno je bio unosan posao. Zakej je bio čovjek koji bi pregledao vaše torbe i prtljagu na ulazu i izlazu iz zemlje i kojem ste morali platiti carinu i porez na stvari koje nosite sa sobom. I, naravno, mogao vam je zaračunati porez kakav je htio jer je bio nadcarinik koji je mogao određivati pravila. Zakej je bio čovjek kojega bi svatko htio izbjeći, čovjek kojega nitko nije volio niti cijenio, smatrali su ga javnim grešnikom jer je ono što je radio bila jedna vrsta legalizirane krađe. Obogatio se uzimajući novac od ljudi.

Foto: Melani Glavinić

Znam da su porezi važni, ali mogu pretjerano opteretiti čovjeka, posebno u slučajevima kada za istu stvar mora platiti višestruke naknade. Recimo da dobijete 2 milijuna kuna na lutriji, oni se oporezuju s 30% i fizički dobijete samo milijun i 400 tisuća. Zatim, recimo da tim novcem kupujete stan, ponovno ćete prilikom plaćanja platiti PDV i, realno, od 2 milijuna dobitka, imate 1 milijun vrijednosti. Ne znam tko može biti sretan kada treba platiti porez i još druge troškove koji premašuju vrijednost onoga što kupujemo. Tako možemo shvatiti zašto Zakeja iz evanđelja ljudi nisu voljeli i smatrali su ga lopovom.

No, ipak, gledajući Zakeja u cjelini i ono što se s njim dogodilo u evanđelju, oduševljava nas kako je jedan carinik bio zainteresiran za Isusa i toliko ga je želio vidjeti da se popeo na smokvu. Možemo ga zamisliti onako u odijelu, s kravatom i ulaštenim cipelama, kako se penje po drvu poput kakva djeteta. Evanđelist Luka objašnjava da se popeo na stablo jer je bio niska rasta i zbog mnoštva ljudi nije mogao vidjeti Isusa, ali je imao još jedan razlog da se popne, a to je da se sakrije od drugih ljudi. Bio je prezren u narodu, a ipak je htio vidjeti Isusa koji je prolazio gradom pa je smislio način da izbjegne neugodan susret s ljudima iz grada, a da ipak vidi Isusa, skriven u krošnji drveta.

Foto: Melani Glavinić

I kad je Isus onuda prolazio, zaustavio se, podigao pogled direktno prema Zakeju i odbrao ga sebi za domaćina. Zakeju, žurno siđi – rekao je – danas mi je proboraviti u tvojoj kući. I to je bio početak velikog čuda obraćenja koje se dogodilo s tim čovjekom. U toj silnoj gužvi, Isus je prepoznao onu jednu osobu koja je bila potrebna njegova spasenja. I kada se Isus sam poziva k njemu, izražava želju da mu bude prijatelj. To je šokiralo okupljene koji su mrmljali što Isus prorok i svetac dolazi u kuću grešnika, a više od svih bio je šokiran sam Zakej, ne vjerujući da je Isus njemu iskazao čast dolaska u kuću. I danas, kao i prije 2000 godina, Isus dolazi ne samo u Jerihon, već on prolazi i kroz naš grad, i možemo ga i mi poput Zakeja vidjeti, ako se popnemo na smokvino stablo.

Naš dolazak u Crkvu simbolički je penjanje na stablo. Netko izvana smijat će nam se zašto gubimo vrijeme na misu i odlazak u crkvu, kao što bi nam se smijali i da se kao odrasle osobe penjemo na kakvo stablo. Također, znamo da se nije lako popeti na stablo samostalno, osobito starijima, pa i dolazak u Crkvu nekad zahtijeva velik trud. Mi smo u svijetu jako zaposleni i ne nalazimo uvijek vremena za misu ili je zanemarujemo. Ali da je Zakej ostao kod kuće, ne bi doživio ovaj spasonosni susret, susret u kojem je doživio da je Gospodinu stalo do njega i da ga prihvaća i ljubi unatoč njegovim slabostima i grijesima. I tu se očituje važna istina koju pokazuje i prvo misno čitanje ove nedjelje iz Knjige mudrosti: Ti, Gospodine, ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. 

Foto: Melani Glavinić

To što živimo već je jedan znak Božje ljubavi, a Isus tu ljubav potvrđuje tražeći nas i onda kada zalutamo, kada se zapletemo u grijehu i kada život postane pretežak. Neka nas ova poruka vodi uvijek ususret Gospodinu da ga poput Zakeja tražimo i susretnemo. A završit ću ove misli jednom molitvom jednostavnog čovjeka: “Dragi Bože, dosad sam imao dobar dan. Nisam ogovarao, nisam izgubio strpljenje, nisam bio pohlepan, mrzovoljan, sebičan, neumjeren i zato sam zahvalan. No, sada moram ustati iz kreveta i otad će mi trebati puno tvoje pomoći da zadržim dobrotu u sebi i za to te molim.”

Piše: don Anđelko Katanec

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije