Nedjeljno jutro – Učitelju moj, da progledam

Meditirajući nad ovim evanđeljem nadolaze mi razmišljanja o potresenosti ljudske duše…

Kada si pokušam prizvati u misli ovaj snažan vapaj slijepca: „Sine Davidov, smiluj mi se!“, kao da osjetim potresenost njegove duše, očaj i jad koji se pronalaze negdje u dubini toga vapaja. Koliko mu je samo moralo biti teško. U ono vrijeme, na onakvome mjestu, biti slijep. Teško je i danas slijepim osobama živjeti uz svu tu tehnologiju koja im pomaže u njihovu svakidašnjem životu. No, osviještenost društva je veća i općenito su ljudi sa bilo kakvim nedostatkom danas u više prihvaćeni i pomognuti s obzirom na njihovo stanje. Ali tada, u Isusovo vrijeme, bilo kakav hendikep smatrao se Božjom kaznom i takvi ljudi su u širokom luku izbjegavani. Isus čuje ovaj snažan vapaj i ozdravlja slijepca, ali naglašava da se to dogodilo po vjeri: „Progledaj! Vjera te tvoja spasila.“ Slijepčev vapaj izlazio je iz njegove dubine srca i duše, dakle iz vjere. Slijepac je zavapio kada je čuo da je to Isus. To znači da je vjerovao da ga upravo Isus može ozdraviti, da mu može pomoći. Po vjeri je na kraju i zadobio ozdravljenje.

Vapaja danas ima svuda oko nas, kao i onda. Vapaji se često skrivaju i u našim dušama. Prolazimo našim mjestom, susrećemo i gledamo ljude, ali ne vidimo u kakvom su stanju u srcu. Nitko ne može primjetiti u kakvom smo mi stanju. Teško nam je, opterećeni poslom, cijeli tjedan u brizi za svoje bližnje, za svoju djecu. Pitamo se hoće li mi biti isplaćeno ono za što sam radio, hoću li imati dovoljno novca da platim sve račune, kredit? Hoće li mi štogod ostati da svojoj djeci stavim pošteni ručak na stol? Ta su danas pitanja u glavama ljudi češća nego što mislimo. Kako izlazimo na kraj s tim? Mnogi ljudi pokušavaju pronaći riješenja u zemaljskim stvarima. Cigarete, alkohol, kocka i birtija jesu stvarnosti koje razveseljavaju i tješe naše srce, ali što se dogodi kad pretjeramo? Kada je čovjek u problemima onda poseže za zemaljskim stvarima koje mu pomažu da se smiri i da zaboravi. Ipak, to je bijeg od problema, a ne rješavanje problema, te je posljedica takvog načina suočavanja sa stvarnosti – ovisnost. To se danas događa čak i kod djece koja postaju ovisna o internetu i videoigricama jer se roditelji ne mogu suočiti sa odgovornošću roditeljstva, niti djeca sa izazovom odrastanja. Sve su to kratkotrajna riješenja koja ostavljaju dugoročne posljedice i usmjeravaju čovjeka na krivi put. Rezultat takvog života je razočarani čovjek kojega  je iznevjerilo sve i kojemu su na kraju krivi svi. 

Nasuprot tome, Isus nudi jednu drugačiju stvarnost, Isus nudi vjeru. Kada dođe nedjelja, što vjernik čini? Vjernik znade da postoji tamo neka crkva u koju se može ići pomoliti, u koju može ići slaviti Svetu Misu. Ili još bolje, u koju može otići i ispustiti vapaj iz duše i zavapiti: „Isuse, smiluj mi se!“. Vjernik znade da ga Isus čuje i da Bog uslišava ponizna srca. Sve što treba jest iskreno zavapiti. Pitajmo se progovara li naša vjera iz nas tako snažno da se sav naš očaj, tuga i briga može pretvoriti u jednu veliku i snažnu molitvu, u jedan usklik potpunog povjerenja prema Kristu, u jedan izraz traženja Isusovog prisustva i zahvaćanja u naš život? Vjera nas može spasiti. Jedino vjera. Ona je ta po kojoj se ispunjaju naše molitve i naši zazivi. Ona je ta po kojoj se uređuje naš život, koja nam pomaže da razlikujemo dobro od zla. Ona nas dovodi u situaciju da nas Isus čuje i prepoznaje u gomili ljudi koja ide za njim. Vjera nas čini prepoznatljivima u društvu, prihvaćenima, i to na način da nas se prihvaća i prepoznaje kao ljude u koje se drugi čovjek može pouzdati i na koje se može osloniti. Vjera nas čini snažnima i otpornima, imunima na sve te nepravde koje truju i otežavaju naš život. Prihvati je, izrazi je. Zavapi glasno Kristu da te čuje, da prepozna i osjeti vjeru koja je prisutna u tvom srcu i duši i čuti ćeš riječi: „Vjera te tvoja spasila“.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije