Ubiti zmaja

Sveti Juraj je vrlo poznat svetac čije je štovanje rašireno po cijeloj Europi, a i svijetu

On je svakako povijesna ličnost, bio je rimski vojnik iz trećeg stoljeća koji je zbog toga što je bio kršćanin pogubljen mučeničkom smrću. No, sveti Juraj najviše je poznat po srednjovjekovnim legendama i vjerovanjima koja ga opisuju kao hrabrog kršćanskog viteza koji je, osim drugih herojskih djela, cijelo pogansko selo obratio na kršćanstvo ubivši zmaja koji ih je terorizirao tražeći ljudske žrtve. Čak se na redu za žrtvovanje našla i prekrasna princeza koju je sveti Juraj u zadnji tren spasio. Sveti Juraj se tako najčešće prikazuje kao vitez na konju koji kopljem ubija zmaja, te vrlo rijetko postoji netko tko se s takvim prikazom svetog Jurja nije već prije susreo bio vjernik ili ne, između ostalog i u gradu Zagrebu pokraj zgrade HNK se nalazi upravo takav epski kip svetog Jurja koji ubija zmaja.

Wikipedia

Nakon općenitog srednjovjekovnog zanosa legendama i fantastičnim herojskim djelima bez previše opterećivanja njihovom vjerodostojnošću očito pretjerane legende i o svetom Jurju kasnije su se pokušale objasniti simbolički: sveti Juraj kao neustrašivi borac i pobjednik protiv zla, sotone i grijeha koji zaista ponekad mogu izgledati i djelovati poput ričućeg zmaja; sveti Juraj kao beskompromisni zaštitnik slabijih koji su pod tlačenjem neke vrste zla od koje se sami ne mogu osloboditi. Suvremenom kritičkom umu vjerojatno niti to nije dovoljno, jer teško nam je prihvatiti i štovati izmišljenu priču o stvarnoj osobi. Ako je sveti Juraj bio rimski vojnik u trećem stoljeću onda mu zaista ne želimo pripisivati niti ga častiti za srednjovjekovna fantastična djela koja nije učinio makar ona bila i simbolična, što je i pravedno.

Unsplash

Sveci su stvarne osobe sa realnim životnim pričama i sa stvarnim herojskim djelima u realnim situacijama, zato su proglašeni svetima. Oni nas inspiriraju kao stvarni ljudi u životnim situacijama, koji su pokazali beskompromisnu vjernost idealima i time zaslužili slavu oltara i štovanja u Crkvi. Sveti Juraj je vjerojatno bio točno takva osoba, vjerojatno se kao rimski vojnik herojski izložio za svoja uvjerenja do smrti u toj mjeri da je bio istaknut u čitavoj zajednici. Njegov primjer i hrabrost su se spominjali do te mjere da mu je spomen preživio sve do srednjeg vijeka, gdje se u nedostatku širih informacija o njemu, osim toga da je bio hrabar ratnik spreman umrijeti za ideale i u zaštitu slabijih ,nadodalo sve ono što je srednjem vijeku bilo tipično.

Da bismo ispunili svu pravednost, vratimo svetog Jurja u treće stoljeće i u junaštvo naspram krvavih progona kršćana i borbu sa realnim ‘zmajevima’ onog vremena, a pokušajmo razumjeti i srednjovjekovnog čovjeka u širem aspektu. Uza svu skeptičnost, potragu za istinom i vraćanje pravednosti prema svetom Jurju teško je ne priznati da priča o hrabrom i plemenitom vitezu, zarobljenom selu, strašnom zmaju i spašavanju princeze ne zvuči dobro, čak i bolje od mučnog političkog progona i pogubljenja od strane krute rimske vlasti.

Pexels

Teško je reći da ne volimo takve priče i da nas ne inspiriraju, teško je reći da ih ne trebamo. Laž je reći da dječaci i djevojčice pa i odrasli ljudi još uvijek ne žele biti vitezovi i princeze ili u novije vrijeme super-junaci i super-junakinje. Srednjovjekovnim ljudima se smijemo jer su u takve priče vjerovali, ali možda propuštamo činjenicu da i dan danas takve priče generiramo u velikoj mjeri, možda u svakodnevici s odmakom znajući da nisu stvarne, ali u mraku sobe ili kina, pred ekranom ili s knjigom i stripom u rukama teško možemo tvrditi da se nismo rado uživjeli i povjerovali u taj svijet. Teško je vjerovati da se nismo tih nekoliko sati pretvarali i priželjkivali da je sve to stvarno i da sve to baš tako postoji, da nismo o tome poslije maštali i da se poslije toga nismo bolje i plemenitije osjećali i sami bili spremniji na idealizam i na herojska djela.

Unsplash

Mi trebamo priče koje nas inspiriraju, ne samo stvarne priče o stvarnim izvanrednim djelima stvarnih osoba u stvarnim okolnostima nego čitava naša kultura i književnost pokazuje da trebamo maksimum idealizma, trebamo sjajan cilj na obzoru kojemu se možemo usmjeriti i kojemu možemo težiti. Iako više nismo u vremenu koje podržava izmišljene priče o stvarnim ljudima makar i u motivacijske svrhe kršćanstvo je u sebi oduvijek religija koja potiče herojstvo, ideale i nadu – na svetost smo pozvani, na maksimum. Možda priču o ubijanju zmaja i spašavanju princeze treba odvojiti od povijesnog lika svetog Jurja, ali herojski ideal o tome da je nama kršćanima pobjeda nad strašnim zmajem uz hrabrost, borbu, vjernost i Božju pomoć svakako moguća, je u srži kršćanskog vjerovanja, koje treba njegovati i održavati i stvarnim i maštovitim primjerima.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije