Živa prisutnost u molitvi

Sveta Katarina Sijenska jedna je od značajnih žena u Crkvi, službeno jedna je od četiri do sada proglašene crkvene naučiteljice što znači da je njezin duhovni i intelektualni doprinos važan i neizmjeran za cijelu Crkvu

Osim toga, njezin utjecaj na crkvenu povijest i na papinstvo je bio velik. Teško je o njoj ukratko sveobuhvatno pisati stoga nećemo niti pokušavati. Osvrnut ćemo se samo na jedan detalj. Zabilježeno je da je bila izvrsna mističarka, što znači da je imala opsežna nadnaravna iskustva i spoznaje u molitvi.

Obično kad se spomene mistika i mistična iskustva padaju nam na pamet ili neka nedostižna, daleka i nerazumljiva duhovna iskustva ili nas cijela stvar pomalo plaši i najradije ju izbjegavamo. U najmanju ruku nam je to krajnje apstraktno i obično se spominje samo kao neki nedokučivi faktor čuđenja i divljenja uz pojedine značajne svece za koje se kaže da su bili mistici. Opet, za reći nešto sveobuhvatno o mistici premalo je prostora i vremena, mistika je zaista kompleksna, no pokušajmo barem razbiti mit o njezinim temeljima.

Unsplash

Kažu da je sveta Katarina Sijenska u molitvi do te mjere osjećala Božju prisutnost da je svoje dnevne molitve – časoslov, molila zajedno s Isusom. Kako se časoslov u zajedničkoj molitvi moli naizmjenično, molila je tako da je jedan redak psalma ona molila, a drugi je prepuštala Isusu. Posljedično kada bi dolazila do molitve Slava Ocu, nije molila klasično kao što molimo mi, nego je molila Slava Ocu *i Tebi* i Duhu Svetomu, jer je bila u direktnom razgovoru s Isusom.  

Moliti i tako osjećati Božju prisutnost da Bog jasno odgovara na retke u molitvi, zaista je duboko mistično iskustvo koje teško možemo povjerovati i zamisliti, a kamo li dostići u našim molitvama koje su najčešće tako rastresene da se ponekad nažalost ne uspijevamo skoncentrirati niti na samu molitvu, a kamo li na Boga kojemu je upućena. No cijelo to iskustvo svete Katarine Sijenske upućuje nas ipak na nešto temeljno što je srž svake molitve, a to je odnos s Bogom. Odnos s Bogom je i u srži svake mistike, dakle radi se o zajedničkom korijenu iz kojeg oboje kreće, a stupanj kvalitete tog odnosa, odnosno i ta, kako nam se čini, nedostižna i apstraktna mistika u krajnjoj liniji ovise o našoj otvorenosti i ispravnom razumijevanju odnosa s Bogom.

Unsplash

Osnovno pitanje koje se možemo zapitati u odnosu na iskustvo molitve svete Katarine Sijenske je: kada molimo, kome se molimo, sebi ili Bogu? Nažalost često se dogodi da naše molitve postanu obraćanje samome sebi, ponavljanje sebi onoga kako bismo htjeli da stvari budu, uvjeravanje sebe u to da će Bog stvari postaviti onako kako mi želimo. Pitanje je kamo zaista dubinski adresiramo svoje molitve?

Drugo pitanje koje si možemo postaviti je gdje je točno Bog u našim molitvama? Je li on negdje daleko na nedostižnom Nebu i naše molitve pristigle kroz tjedan otvara petkom popodne nakon što budu skupljene i isporučene mu pred udaljeno prijestolje upakirane u kutijama… Gdje je naš Bog dok molimo? Koliko mislimo da treba da molitva do njega dođe? Koliko mislimo da treba dok obrati pažnju i dok reagira? Svi mi vjerujemo da je to odmah, ali imamo li zaista to povjerenje?

Unsplash

Treće pitanje koje si možemo postaviti je: molimo li se Bogu ili zajedno s Bogom? Koliko smo svjesni teološke činjenice koja se proteže osobito kroz cijelu svetu misu, a to je da Isus zajedno s nama moli? Nije Isusova prisutnost i sudjelovanje bilo nešto jedinstveno za svetu Katarinu, ona je samo bila živi primjer osobe koja se tako otvorila u molitvi i Božjoj prisutnosti da je ono što je inače istina i ono što se inače događa postalo očigledno. To je temelj mistike, nisu mistična iskustva nešto novo i drugačije, ona su samo očitovanje i zadobivanje onoga što je u Nebu konstantna istina.

Isus i s nama moli. U svakoj našoj molitvi Isus je prisutan da je primi i podupre i da sudjeluje, da to bude naša i njegova molitva. Pitanje je samo jesmo li mi prisutni u svojoj molitvi ili je obavljamo usput ili sa nedostatkom vjere i povjerenja, usmjeravamo li se na Boga ili na sebe? Upravljamo li svoje molitve Bogu prisutnom? Razgovaramo li zaista s njim ili se samo vrtimo u krug u našim željama i traženjima, makar ona bila i pobožna?

Unsplash

Papa Franjo kaže: „Molitva je prvo i osnovno ‘oruđe za rad’ u našim rukama! Uporno moliti Boga ne služi tome da ga uvjerimo, nego da ojačamo svoju vjeru i svoju strpljivost, to jest svoju sposobnost da se zajedno s Bogom borimo za ono što je uistinu važno i potrebno. U molitvi nas je dvoje: Bog i ja zajedno se borimo za ono što je važno.“ Obratimo se Bogu s povjerenjem i budimo uvjereni da nas čuje i da želi da zajedno s njim, doslovno zajedno s njim, sudjelujemo u djelu spasenja.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije