Hodočašće povjerenja na zemlji – posjet brata Ulricha iz Taizéa Hrvatskoj

Zajednica iz Taizéa internacionalna je kršćanska ekumenska redovnička zajednica, nastala u selu Taizé u Francuskoj polovicom 20. stoljeća. Zajednica je najviše poznata po ‘Hodočašću povjerenja na zemlji’ – susretima (prvenstveno za mlade) koji se održavaju u različitim državama i gradovima, te u samom Taizéu…

Brat Ulrich brat je zajednice u Taizéu zadužen za Hrvatsku, nakon dulje stanke uzrokovane pandemijom u listopadu ove godine ponovno je posjetio Hrvatsku. U svom kratkom boravku, posjetio je mnoga mjesta i zajednice. U nastavku donosimo intervju s njim.

Izvor: Facebook Taizé Zagreb

Dragi brate Ulrich koje je poslanje zajednice iz Taizéa? Zašto je zajednica toliko internacionalno orijentirana?

Zajednica iz Taizéa je monaška zajednica. Ima nas oko devedesetorica braće iz preko 25 različitih zemalja, koji žele biti ništa više nego znak zajedništva u svijetu kroz naš zajednički život.

Kako to da ste postali brat u Taizéu? Kako živi zajednica u Taizéu?

Često sam slušao o Taizéu kao tinejdžer, ali tek nakon mature sam mogao otputovati u Francusku i po prvi put upoznati Taizé.

Ne žive sva braća stalno ovdje, neki od nas žive u malim skupinama na južnim kontinentima. Ovdje u Taizéu živimo relativno normalan život, poput velike obitelji. Živimo »pod jednim krovom«, okupljamo se tri puta dnevno na molitvu u crkvi i iznad svega moramo zaraditi za svoj život. Ne primamo donacije kako bismo ostali neovisni u tom pogledu. Čak i nasljedstvo naših obitelji ide u humanitarne projekte.

Izvor: Facebook Taizé Zagreb

Zašto Taizé zajednica delegira braću u pojedine države, koja je svrha toga? Kako ste vi postali brat zadužen za Hrvatsku i koliko dugo ste u toj funkciji?

Činjenica je da već više od 60 godina svaki tjedan u naše malo selo dolaze mladi iz cijelog svijeta. Trudimo ih se što bolje primiti i podijeliti s njima dio našeg zajedničkog života – posebice molitvu. Molitva u Taizéu je vrlo jednostavna, s mnogo pjesama i dugim razdobljem tišine. Na taj način molitva je dostupna i onim mladima koji u svom životu nisu imali nikakav kontakt s vjerom ili sa Crkvom. Istodobno, Taizé nije neki duhovni pokret mladih, ne želimo zadržati mlade za sebe. Ali nastojimo ih na neki način podržati nakon povratka doma, te ih ohrabriti u svakodnevnom životu. Iz tog razloga svaki od nas braće održava kontakt s mladima u nekoj od Europskih zemalja i drugih kontinenata. Ja se već gotovo 20 godina brinem za kontakte sa svima onima koji dolaze iz Hrvatske u Taizé ili na susrete mladih krajem godine u nekom velikom europskom gradu. I zato sam prije 20 godina počeo učiti hrvatski.

Zašto braća uče jezik zemlje za koju su zaduženi, nije li u današnje vrijeme sve jednostavnije dogovarati na engleskom? Je li vam bilo teško naučiti hrvatski jezik?

Naravno da bi bilo lakše kad bi svi govorili engleski, ali to bi uvijek isključilo neke koji nisu toliko jezično nadareni, a trudimo se nikoga ne isključiti! Također je istina da čak i ako imate iskustva s drugim slavenskim jezicima, učenje hrvatskog nije tako jednostavno.

Foto: Maja Vidović

Kako je bilo nakon dulje pauze zbog pandemije vratiti se u Hrvatsku?

Bio sam jako sretan što sam se ove godine mogao vratiti u Hrvatsku prvi put nakon tri godine. U listopadu sam bio u različitim dijelovima zemlje: u Rijeci, Slavoniji i Dalmaciji, te naravno u Zagrebu i okolici.

Kako je tekao vaš put ili ‘Hodočašće povjerenja na zemlji’ po Hrvatskoj u 18 dana? Koga ste sve sreli? Tko i što Vas se posebno dojmilo?

Nažalost, na putovanju imam manje vremena za obilazak ljepota zemlje. Uvijek provedete dosta vremena u autobusu i vlaku, između jednog i drugog grada. Lijepo je vidjeti razlike između života u gradovima i manjim mjestima. Puno toga što vidim me podsjeća na moj vlastitu domovinu s druge strane Alpa, gdje sam odrastao u blizini Münchena.

Ovaj put, jedan dan sam bio u romskom selu na sjeveru Varaždina. Nevjerojatno je živo. Tamo ne poznajem nikoga, ali žena koja me dovela redovito obilazi djecu u selu i čim se pojavi njezin auto, skupe se djeca iz cijelog sela. Ona jednostavno pjeva s djecom, tako se stvaraju kontakti. Danica, tako se zove ova žena, trudi se podržati djecu i mlade, dodatno ih školuje i čini sve da im pomogne da se učvrste u životu. Bio je to izuzetno dirljiv trenutak.

Izvor: biskupija-sisak.hr

U Taizé i na Taizé susrete dolaze ljudi iz cijelog svijeta; prema vašem iskustvu što Hrvate razlikuje od drugih naroda, a što nas spaja s drugim narodima te što Hrvatski narod ima za ponuditi svijetu i Crkvi?

Poznajem mnoge zemlje u Europi jer sam godinama pomagao u pripremi Europskih susreta mladih na kraju svake godine. Nisam često bio izvan Europe: dobrih šest mjeseci u Keniji, godinu dana u Čileu i prije 15 godina na susretu mladih u Boliviji. Uvijek imam dojam da ljudi u različitim dijelovima svijeta nisu toliko različiti jedni od drugih kao što bi se moglo pomisliti.

Ali Hrvati me još uvijek iznenađuju! Dok diljem Europe vjera nestaje, pa čak i u vrlo tradicionalnim zemljama poput Poljske sve manje ljudi ide u crkvu, u Hrvatskoj još uvijek možete vidjeti mlade koji idu u crkvu, čak i preko tjedna! Ne mogu to točno opisati, ali i nakon 20 godina još uvijek imam dojam da postoji nešto misteriozno i duboko u ljudima u Hrvatskoj, što ne mogu točno opisati.

I to ne samo ja, tako je i svaki put kad šaljemo mlade koji s nama žive duže vrijeme u Taizéu. u Hrvatsku u posjet. Šaljemo ih pomalo kao što su prvi kršćani posjećivali jedni druge da se jačaju međusobno. Oni se svaki put vraćaju oduševljeni! I uvijek se pitam: što je to tako posebno kod Hrvatske?

Izvor: biskupija-sisak.hr

Kako gledate na trenutačno stanje hrvatskog društva i Crkve u Hrvatskoj? Gdje vidite prostor za poboljšanje? Ima li nade?

Ponekad mislim da bi Hrvati mogli imati više povjerenja u sebe. Ima mladih ljudi koji preuzimaju odgovornost kao nešto što se podrazumijeva. Primjerice, neobično je koliko mladih organizira autobuse na europske Taizé susrete krajem godine. To nećete naći ni u jednoj drugoj zemlji! U isto vrijeme imam dojam da mnogi drugi samo čekaju da im se nešto ponudi, da se ne usude sami riskirati. Ali isto tako znam da je u relativno maloj zemlji teže postati aktivan jer se uvijek osjećaš kao da te promatraju, da te svi znaju i odmah te kritiziraju. Ovo je možda posebna poteškoća. Stoga mislim da bi međunarodne veze mogle pomoći, a pridruživanje Euro-području, na primjer, također bi moglo biti dobitak za zemlju. Razmjena postaje lakša i možete proširiti vlastite horizonte, okušati se i možda se vratiti u zemlju s novim idejama.

Hvala brate Ulrich i blagoslovljeni blagdani Vama cijeloj Taizé zajednici!

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije