Poseban ugođaj u autentičnom ambijentu seoskog domaćinstva u podnožju starog grada Okića nudi 'Etno kuća pod Okićem'. Turistički je to projekt Marijana Slakopera i njegove obitelji. Kuća se nalazi u selu Klake, sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba, a tek osam kilometara udaljenom od grada Samobora, sadrži zavičajnu zbirku i prostore za boravak te nudi brojne edukativne radionice i često je traženo mjesto ne samo za izlete pojedinaca već i za izlete školaraca. O Etno kući pod Okićem razgovarali smo s Marijanom Slakoperom, inženjerom elektrotehnike i nastavnikom u srednjoj strukovnoj školi koji je svoj nekadašnji dom pretvorio u hobi koji mu donosi dodatan prihod.

Koliko dugo postoji Etno kuća pod Okićem kao turistički objekt?

Sedamnaest punih godina. Kuću smo godinama uređivali i dorađivali. Postojala su dva objekta, jedan je bila naša kuća u kojoj smo živjeli, a drugi objekt je bila gospodarska zgrada/ štala od čega smo mi malo pomalo uređivali i izgradili muzej, sanitarni čvor, terasu i ostalo. Kao turistička djelatnost registrirani smo od 2003. godine s minimalnim uvjetima koje smo tada zadovoljili. Ja sam zapravo tih 2000.-ih godina samo želio svoju staru kuću, u kojoj sam nekad živio, urediti. No, uz tu kuću je prolazila planinarska staza te smo pomislili kako bi bilo dobro tu malu zavičajnu zbirku predstaviti drugima. U šali sam tada rekao da ću morati početi naplaćivati posjete i zaista smo ubrzo krenuli s time. Pomalo su počeli dolaziti izletnici na edukacije, dolazile su školske grupe, nudili smo ručkove, krenuli smo iznajmljivati prostor, smještaj i sad na kraju imamo i kamp u seoskom domaćinstvu.

Kuća je pravi primjer stambene zgrade u kakvima se nekada živjelo i radilo?

Kuća je ostala istih dimenzija. Muzejski dio je ostao identičan kao nekada. Radi se o dnevnom boravku, predsoblju, kuhinji, a i određeni dijelovi koji danas služe gostima, na primjer spavaonice su izvorno uređene. Krov više nije isti, a određeni dijelovi su prilagođeni turističkoj ponudi. Kuća podsjeća na vrijeme dok su još postojale zadruge i nakon njihova raspada. Sada je to jedina ovakva kuća u selu Klake.   

Koje razdoblje predstavljaju predmeti iz Zavičajne zbirke, ali i sama kuća?

Zavičajna zbirka sadrži predmete iz vremena kako se živjelo 50-ih pa do kraja 60- ih godina prošlog stoljeća. Neki dijelovi kuće su živjeli i do 70-ih godina. Jedan od važnijih predmeta ove zbirke je krušna peć koja dominira dnevnim boravkom. Peć je služila za grijanje ali najviše za pečenje kruha, kolača. Dominira šantuš, to jest ormar koji je jedna snaha dovela u kuću kao miraz i tu je imala svoju posteljinu i sve druge stvari koje je dobila. To su uglavnom elementi koji su u svakoj tradicijskoj kući. Tu su i zanimljive slike s različitim okvirima i ramama. Postoji i poseban prijelaz iz kuhinje u sobu s prozorčićem koji je služio za dohvat hrane. Tu je i pegla na žar, te poznata šivaća mašina, takozvana Singerica.

Koliko imate posjeta godišnje?

Prije pandemije imali smo do petnaestak autobusa djece/učenika godišnje, stotinjak gostiju na ručku, a sada polako dolaze kampisti, no to je još u razvoju. Sada se bavimo iznajmljivanjem prostora, soba, apartmana i kampingom, uz razgled zavičajne zbirke i sudjelovanje na radionicama izrade kruha.

Kakvi su vam planovi za budućnost, planirate li proširiti djelatnost?

Za sada imamo deset kamp mjesta i tu smo stali. To ćemo polako uređivati kako bi bilo što ljepše. Što se tiče apartmana, imamo jedan za dvije osobe, a završavamo izgradnju obiteljskog apartmana. Izlete za djecu, koje provodimo već dvadesetak godina, nastavljamo provoditi kao i radionice izrade kruha. Također nastavljamo iznajmljivati prostor za obiteljska druženja do 40-ak osoba.

*Etno kuća pod Okićem otvorena je tijekom cijele godine, a dolazak je potrebno najaviti i dogovoriti.