Izvan zone komfora – Raditi za dostojanstvo čovjeka i čovječanstva

Nastavljamo s vama dijeliti životne priče uspješnih ljudi i profesionalaca, koji su hrabro napustili zonu komfora i odvažili se oživjeti svoje poslovne ideje, te time obogaćuju svoj život kao i živote drugih. Ovoga puta nam o svom iskustvu priča splitski poduzetnik Ranko Milić

Foto: CEDRA

Osnovne crtice o tebi… Što te potaknulo da se baviš održivim razvojem?

Rođen sam u Splitu, gradu u kojeg se teško ne zaljubiti i ostati zauvijek. Pogotovo ako znate da taj grad ima Bačvice, plažu na kojoj se igra picigin, igra koja u sebi nosi velik dio duha ovog grada i podneblja, a o kojoj sam postao neizlječivi ovisnik. Igra u kojoj nema pobjednika ni poraženih, nego samo oguljena teniska loptica, dobra ekipa, more, pijesak i nebo. Za mene su Bačvice raj na Zemlji.

Osim Bačvica, zaljubljenik sam u prirodu, od rane mladosti. Mogu reći da mi je priroda u jednom trenutku spasila život jer sam zahvaljujući njoj vratio zdravlje koje mi nije uspjela vratiti službena medicina. Možda od tu moja silna zahvalnost i potreba zalagati se za prirodu, sav živi i neživi stvoreni svijet, more, šume, planine, polja… Iako sam studirao elektrotehniku i automatiku, već za vrijeme studija shvatio sam da se želim baviti razvojem ljudi, organizacija, ekonomija i zajednica, i to održivim, a danas bi rekao mudrim razvojem. Negdje sredinom studija otkrio sam teoriju sustava, odnosno sustavne pristupe, posebice u rješavanju najsloženijih izazova društva i čovječanstva. Tu su se spojile moja ljubav prema filozofiji, psihologiji, sociologiji, fizici, poduzetništvu, društvenom aktivizmu, ali i društvenim, ekonomskim i tehnološkim inovacijama u službi čovjeka, društva i prirode. Pojam održivog razvoja društva i gospodarstva koji bi se radio na sustavan, ali i konkretan način mi se tada učinio toliko primamljivim da sam rekao sam sebi: to je moja životna misija.

Nešto o profesionalnom iskustvu i gdje si sve radio?

Još za vrijeme studija sam shvatio da ću teško svoju misiju moći ostvariti kroz uobičajenu karijeru. Osnovao sam tvrtku uz pomoć svojih roditelja koja se trebala baviti holističkim razvojnim inženjeringom, ali nakon prvog zanosa, kako bih preživio, morao sam se baviti svim i svačim. Od dizajna logotipa i plakata, do pisanja stručnih radova, prevođenja, pa sve do organizacije poslovnih i edukacijskih događanja. Istodobno s osnivanjem tvrtke, imao sam osjećaj kako održivi razvoj treba krenuti od mladih ljudi. Stoga sam krenuo volontirati i sudjelovati u programima odgoja i obrazovanja za djecu i mlade kroz koje su učili o temeljnim ljudskim vrijednostima kroz citate, priče, pjesmu, zajedničke aktivnosti i projekte. Tu sam se zaljubio u projekte i to je još jedna moja ovisnost koje se nikako riješiti od studentskih dana. Cijelo vrijeme sam sanjao stvarati neke drugačije eko-sustave za razvoj ljudi, organizacija i zajednica.

Foto: CEDRA

Paralelno uz tvrtku osnovao sam Udrugu E na treću – hrvatska poduzetničko prosvjetna inicijativa za održivi razvoj koja je 1998. otvorila vjerojatno jedan od prvih co-working prostora bez da sam i znao da se to tako zove. Bio je to prostor uređen kao dnevni boravak, čitaonica, radionica i učionica s računalima i internetom, te programima za djecu, mlade i odrasle. Nisam to znao, ali danas bi ovaj poduhvat zvao društvenim poduzetništvom. Međutim, meni pojmovi nisu ništa značili. Samo sam nekako htio biti promjena koju želim vidjeti u svijetu, a sve oko mene tjeralo me na neku akciju, često na granici ludosti. Neki od korisnika ovih programa danas su predvodnici pojedinih lokalnih i regionalnih inicijativa, poput Tonija Trivkovića voditelja Split Tech City-ja, ali i uspješnog poduzetnika. Zanimljivo da sam tu informaciju od njega (jer ga nisam ni prepoznao kad mi se javio) saznao ne tako davno, upravo u jednom trenutku kad sam se počeo pitati je li sve to imalo smisla. Izgledalo je kao koincidencija, ali čini mi se da su premale vjerojatnosti da se takve koincidencije dogode.

Čovjek često, u nekim teškim trenucima posumnja u sebe, ali tada mi je to puno značilo. U jednom trenutku tih mojih nastojanja, dok sam se još uvijek mučio kako se baviti održivim razvojem i edukacijom djece i mladih, neki dobri ljudi iz grada Splita, kao dr. Andrea Russo i Vesna Zec, koji su radili u Odjelu socijalne skrbi i zdravstvene zaštite Grada Splita vidjeli su što radim s djecom i mladima te su mi predložili da se uključim u projekt Split zdrav grad koji je pokrenuo sustavni program preventivnog rada s djecom i mladima. Kako je Europska mreža zdravih gradova tada bila zaista vrhunska inicijativa usmjerena zapravo održivom i sustavnom razvoju gradova, bio sam oduševljen. Iako su mi ponudili da predsjedavam udrugom Split zdravi grad, nekako mi je draže bilo biti „šljaker“. Tako sam kao tajnik udruge počeo putovanje osmišljavanja i vođenja projekata zajedno s timom entuzijasta i građana, aktivista svih vrsta. Uspostavili smo široku mrežu suradnika i pokrenuli program koji je potom donio brojne nagrade i priznanja, ali što je najvažnije, koji je doprinio, zajedno s ostalim vrijednim organizacijama civilnog društva, kao što su Liga za borbu protiv ovisnosti, Udruga Mi, Most, Help i druge, te brojnim stručnjacima, da Split postane primjerom dobre prakse.

Paralelno s ovom udrugom, odlučio sam pokrenuti i tvrtku Eupolis grupa d.o.o. Iako je nastala otprilike u isto vrijeme, ona je imala i neke slične vizije i misije, ali ih je ostvarivala na malo drugačiji način. Tvrtka je ime dobila po grčkom eu – dobro, prosperitetno, zdravo, polis – mjesto, grad, sustav upravljanja. Ideja ove tvrtke je bila djelovati kroz veće i hrabrije, radikalno inovativne razvojne, infrastrukturne te edukacijske programe i projekte stvaranja prostora u kojem će se razvijati ljudi, organizacije i zajednice na održivi način. Iako je i ova tvrtka prošla kroz brojne uspone i padove, njena misija se ustrajno nastavlja i danas. Surađujemo sa županijama u Dalmaciji, Lici i Slavoniji, gradovima poput Splita, Dubrovnika, Biograda, Šibenika, općinama Pakoštane, Klis, Dicmo, Murter Kornati, Podgora, nacionalnim parkovima i parkovima prirode, ali i privatnim tvrtkama i neprofitnim organizacijama svih veličina. Radimo na inovativnim projektima i programima integriranog razvoja, 15′-minutnih naselja, urbane akupunkture, društvene, inovacijske, zelene i plave infrastrukture i razvojnih ekosustava. Iskreno, čini mi se da je njeno vrijeme došlo upravo danas jer danas se sve politike razvoja temelje na načelima koje sam nastojao promovirati kroz ovu tvrtku. Upravo zahvaljujući tome, danas ova tvrtka radi neke projekte i programe koji zaista mogu promijeniti naš pristup prostoru, ulaganjima, razvoju i ekonomiji u suradnji sa stručnjacima iz cijelog svijeta.

Foto: CEDRA

Nakon Zdravog grada, moj sljedeći korak bio je osnivanje eko-sustava za održivi razvoj ljudi, organizacija i zajednica. S jednom skupinom predivnih ljudi, ali i organizacija i institucija, 2013. godine osnovali smo Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj CEDRA Split, a potom i nacionalni Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj CEDRA HR. Iako su i ove inicijative imale svoje uspone i padove, danas smo prepoznati i u Hrvatskoj i u Europi, kao jedan od rijetkih eko-društvenih inovacijskih klastera peterostruke spirale koji spaja predstavnike organizacija javnog, privatnog i civilnog sektora, znanost, istraživanje i razvoj te prirodne eko-sustave. CEDRA danas provodi projekte u partnerstvu s gradovima, općinama, nacionalnim parkovima, školama, županijama, centrima izvrsnosti, udrugama i pojedincima koji regeneriraju ljude, prostore, zajednice… Jedan od takvih projekata kojim se posebno ponosimo je i projekt Izvrsna.Hr kojeg radimo u suradnji s Centrom izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije i brojnim drugim partnerima iz cijele Hrvatske, kao što su Osječko-baranjska, Virovitičko-podravska, Ličko-senjska županija te drugi. Tu negdje krije se i ona subverzivna ideja vratiti u škole smijeh, kreativnost, strast istraživanja, projekte za dobro društva i prirode te posebice poticanje ostvarenja svih vidova ljudskih darova u ostvarenju hrvatskog društva i gospodarstva. 5.0. društva i gospodarstva ljudske, društvene, poslovne, tehnološke, ekološke, umjetničke, sportske i svake druge izvrsnosti. CEDRA isto ima velike planove na regionalnoj, nacionalnoj, EU i globalnoj razini. U suradnji s DIESIS-om, jednom od najvećih europskih mreža društvene ekonomije i partnerom Europske komisije za Novi europski Bauhaus, pokrećemo uspostavu inovacijskog superklastera koji bi povezivao Novi Europski Bauhaus s društvenom ekonomijom.

Foto: CEDRA

Kako je zapravo raditi i živjeti ‘Izvan zone komofora’?

Prvo, nisam ni približno cijeli život živio izvan zone komfora. Prije bih rekao da sam se dosta dugo osjećao izgubljen i skriven u svojoj, vrlo hermetičnoj zoni komfora. U velikom dijelu svoje mladosti sam se osjećao kao neki padobranac kako u školi tako i u društvu te sam se često povlačio u sebe i svoj svijet. Cijelo vrijeme mi se činilo kako sve oko mene treba biti nekako drugačije. Ne samo sustav obrazovanja, koji mi je bio užasno dosadan, iako sam bio odličan učenik, nego općenito. Svi sustavi oko mene činili su mi se poprilično „pogrešno nasađeni“. Zato sam u nekom trenutku „pukao“ i odlučio: ili ću postati pustinjak ili ću nešto napraviti sa svijetom u kojem živim. Malo po malo, počeo sam shvaćati kako bijeg u pustinju i samog sebe nema smisla jer nemam gdje pobjeći od svoje sjene. I onda sam, iako u naravi vrlo introvertan, počeo shvaćati kako je izlazak iz zone komfora jedini način da se izvučem i ostvarim sebe i svoj životni poziv, ali i udovoljim svojoj savjesti te osjećaju odgovornosti. Počeo sam izlaziti pred ljude, pokretati projekte i organizacije te shvaćati kako biti lider nije prokletstvo, nego blagoslov, ali i izazov. Posebice je izazov pronaći snagu za intuiciju, razboritost i mudrost, i onda kada sve ide glatko i onda kada sve ide naopako. Iskreno, možda je mudrost danas moja najveća ideja za koju želim živjeti i koja mi, čini mi se, nikada neće dosaditi jer je uzbudljivija i ispunjava me više od svega, pa čak i od picigina.

Foto: CEDRA

Jesi li zadovoljan dosadašnjim radom i koliko je već ljudi te iz kojih država prošlo kroz tvoje projekte, udruge, firme, edukacije…?

Teško je biti zadovoljan kad vidiš koliko toga još treba napraviti u sebi i oko sebe, ali mogu reći kako se osjećam ispunjeno i ostvareno već samim time što mogu hodati ovom stazom. Mogu biti sa svim tim dobrim ljudima koji možda nisu ni svjesni svoje prave vrijednosti. Ponekad, na neki mali, često nevidljiv način, možeš otvarati ljudima svemire, a kad to uspiješ onda kao da i sam postaješ svemir.

Foto: CEDRA

Što se tiče poslova, zahvaljujući projektima i ovoj misiji proputovao sam velik dio svijeta i surađivao te surađujem s ljudima sa svih kontinenata. Samo kroz Zdravi grad prošlo je više od 20.000 korisnika jer smo tada uistinu sustavno brojili korisnike posebice učenike, volontere, mentore, suradnike. Sudionike edukacija ne brojim, ali se sigurno radi o brojkama od nekoliko desetaka tisuća. Ipak, ne mislim kako su brojke baš nešto presudne. Važnije mi je da li se dogodila neka promjena, iskorak i mjerljiva dobrobit. Ako je to i jedna jedina osoba, onda to ima smisla. Nekidan sam bio pozvan na proglašenje počasne konzulice Kraljevine Norveške za područje triju dalmatinskih županija, Marine Šare. Ona je bila jedna od najupornijih od nekoliko stotina volontera iz perioda mog rada u Zdravom gradu. U više navrata mi je ispričala koliko joj je to iskustvo promijenilo život, doprinijelo izrastanju u potpunu, društveno odgovornu, ali i aktivnu, a na kraju i kompetentnu osobu. Naglasila je kako je Kraljevina Norveška upravo prepoznala taj njezin višegodišnji ustrajan društveni rad kao osnovu za njezin izbor u tu funkciju.

Nešto o nadi i snovima… Želiš li nam nešto poručiti za kraj? Može omiljeni citati ili slično…

Moj san je Čovjek i Čovječanstvo s velikim Č. Čovjek dostojan imena Homo Sapiensa, mudrog čovjeka. Čovječanstvo čovječnosti i mudrosti. Moj san je Čovjek, Društvo i Gospodarstvo 5.0. u službi čovjeka, zajednice, prirode i svega što postoji. Moj san je društvo u kojem će ljudi shvaćati kako postoje male stvari koje nas čine sretnim te kako te male stvari možemo dati sami sebi i jedni drugima danas i ovdje. Podrška, duboko razumijevanje, prepoznavanje i povezivanje. Prijateljstvo. Solidarnost. Ljubav. Mir. Istina. Ljepota. Dobrota. Nadahnuće. Te darove imamo svi u sebi. To je bogatstvo koje nam je dano rođenjem, ali ipak, tako često odabiremo živjeti kao siromasi, čak i kad imamo sve što nam treba, a pogotovo kad se osjećamo kako nemamo sve što nam treba. Samo trebamo biti ono što jesmo.

Dojma sam kako je došlo vrijeme za iskorak na osobnoj, ali i na globalnoj razini. Čovjek i čovječanstvo imaju jedinstvenu priliku iz ovog kaosa galopirajućih globalnih kriza svih boja, oblika i veličina izaći svjesniji sebe i svijeta u kojem živimo. Ništa danas nije toliko potrebno koliko mudrost i odlučnost da mudrost pretvorimo u djela. Ako to uspijemo, možemo se i dalje suočavati s velikim kušnjama urušavanja svijeta kakvog poznajemo, ali tada ćemo barem znati kako smo učinili sve što smo mogli. Ne samo za našu djecu i naše buduće naraštaje, već za sebe. Ono što je istinski dobro za nas, istinski je dobro za sve.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije