Singrlice – novo ruho tradicijske glazbe

Umjetnička organizacija Singrlice posljednjih 16 godina donosi novi zvuk tona u moru već poznatih tradicijskih skladbi. U ovom vokalnom ansamblu okupljene su djevojke s iskustvom sudjelovanja u različitim folklornim društvima, a koje žele svojim glasom pridonijeti na hrvatskoj glazbenoj sceni stvarajući nešto drugačije

Danijela Jurac članica je Singrlica od samih početaka, a nama je predstavila glazbeni sastav u kojem uživa od samih početaka.

Tko su Singrlice?

Singrlice su djevojke koje je okupio Tomislav Jozić kako bi na neki način približili tradicijsku hrvatsku glazbu širem slušateljstvu. Smatramo da to nije dovoljno izraženo niti medijski popraćeno, a Hrvatska ima jako bogate izvore koji se mogu kreativno izražavati na različite načine. Mislim da tu ima jako puno prostora. Singrlice su novi pogled na nešto staro.

Foto: Singrlice

Kako su nastale Singrlice?

Ideja se rodila među djevojkama iz KUD-a Rude, gdje je Tomislav Jozić vodio pjevanje, kao i u Karlovcu, u Folklornom ansamblu Matija Gubec, gdje sam i ja pjevala. Djevojke su ga potaknule da se osnuje pjevački ansambl i da ne prekinu s tradicijom. Ja sam bila dio te priče. Karlovac i Samobor nisu baš jako blizu, pa Jozić u početku nije vjerovao da će se to ostvariti. Ipak je trebalo putovati na probe svaki tjedan. Djevojke su se vrlo brzo javile za ansambl i do danas četiri ili pet djevojaka iz Karlovca putuje na te probe u Samobor. Priča je stvarno osebujna i drugačija, pogotovo ako ste odrasli u folkloru. Dajemo novu vrijednost već postojećem, pri čemu ne umanjujemo izvor.

Koliko vas je u sastavu i imate li stalno članstvo ili se situacija često mijenja?

Singrlice danas čini 14 djevojaka iz Ruda, Samobora i Karlovca. Najveći je to broj djevojaka dosad u ansamblu. Javilo nam se nekoliko djevojaka iz Zagreba, ali zbog putovanja na probe suradnja se nije ostvarila. Imamo mi probe jednom tjedno, ali kad se zaredaju nastupi i snimanja, onda to nikad nije samo jedna proba tjedno. U Samoboru imamo probe, a jednom mjesečno i u Karlovcu.

Četiri djevojke su od samih početaka tu, razne su situacije mnoge odvojile od Singrlica, neke su se udale i rodile, pa više nemaju vremena za to. No dolaze nove djevojke koje imaju želju i volju. Puno je tu programa, radimo već 16 godina, i kada netko novi dođe, ima puno toga naučiti. Nije baš jednostavno biti Singrlica.

Foto: Singrlice

Zašto nije jednostavno biti Singrlica?

Imamo jako puno aranžmana, što duže djelujemo, oni su kompliciraniji. Svaki susret s publikom je drugačiji, imamo i pokrete koji se vežu uz određene pjesme, naš voditelj nikad ne miruje, pa to svaki put bude malo drugačije. Uvijek traži neke nove suradnje. Sada surađujemo sa Sudar Percussion Ensamblom. U pripremi je album koji će izaći u 11. ili 12. mjesecu. Ovo je naš peti album. Imali smo jednu suradnju na albumu s Igorom Geržinom, radili smo i s drugim vrhunskim glazbenicima kao što su Mario Igrec, Ante Gelo ili Miroslav Navračić, sada pokojni, vrhunski harmonikaš. 

Jeste li se s nastupima vratile u ritam otprije pandemije? Gdje nastupate?

Nakon korone imale smo nastup sa Sudar Percussion Ensamblom na festivalu u Samoboru, nastupamo za Dan županije, a s ostalima smo krenule lagano. Dragi su nam ti mali nastupi, ali važniji su nam ovi veliki, gdje možemo pokazati sve što radimo.

Iza sebe imate nekoliko nagrada, na koju ste najponosniji?

Najponosnija sam na prvi naš Porin, čak i na prvu nominaciju za Porin, koja se dogodila odmah nakon prvog albuma, što nam je pokazalo da je to pravi put kojim idemo. Ako ljudi iz struke kažu „okej, ovo je dobro, možete tako nastaviti“, onda je to velik poticaj. Ta prva nagrada mislim da je svima najdraža.

Foto: Singrlice

Obrađujete li samo stare napjeve ili pišete i nove?

Uglavnom se baziramo na folklornim pjesmama u suvremenim aranžmanima, ali imamo i nekih autorskih pjesama, na primjer „Zavičaj“ s kojom smo krenuli baš u vrijeme prije korone. Geronimo, koji je autor teksta i glazbe, htio je baš s nama napraviti tu pjesmu jer je osjetio da je nekako teško razdoblje za Hrvatsku, gospodarski smo svi jako loše raspoloženi i teško nam je, a „Zavičaj“ je pjesma koja nekako budi nadu. Za Šibenski festival smo radili Meštrovićevu pjesmu „Ne zaboravi me“, koja je baš jako posebna. Scenski izričaj je tu bio poseban jer smo se referirali na tekst pjesme koji je temeljen na istinitom događaju. Radi se o ženi koja se zaljubila u mornara, on je otišao, obećao da će se vratiti, no nikad se nije vratio, a ona je svaki dan sređena njega čekala u luci.

Koliko često obnavljate članstvo i tko sve može postati Singrlica?

U ovom trenutku nemamo nove audicije niti primamo novo članstvo. No, s vremena na vrijeme ipak obnavljamo članstvo. Želja nam je da nam dođu mlađe djevojke, npr. od 18 godina, jer one donose svježije ideje. Važno je da se na pozornici dobro osjećaju i da njeguju dobre međusobne odnose. Ako toga nema, onda se to osjeti u pjevanju i u pokretu. Mi smo jedan od ansambala koji jako drži do toga da se svi dobro osjećaju. Bilo bi dobro da nova članica ima pjevačkog iskustva, ipak se ovdje radi o višeglasnom pjevanju. Mi ulazimo i u jazz i u klasiku, dobro bi bilo da ima glazbeno predznanje.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije