Nekoliko ptica i jedno nebo

“Ti si nas branio od zla i gladi,

Naraštaj čitav spasao mladi,

Dao si hljeba i duševne hrane,

Zato ćeš živjet u davne još dane.

Nikada ljubav ne umire prava

Slava ti Didače Buntiću, slava!”

Dragutin M. Domjanić

Tko li je dakle ovaj, još uvijek nedovoljno poznat franjevac, kojeg mnogi nazivaju ocem Hercegovine? Pitak i dinamičan roman Mire Gavrana Nekoliko ptica i jedno nebo, nevjerojatno je mnogoslojan i odiše životnom poetikom, a u središte svoje radnje stavlja upravo fra Didaka Buntića. Taj  hrabri franjevac velikog srca s nogama čvrsto na tlu, a glavom u oblacima, cijeli je život sanjao bolju budućnost za svoju zemlju. Ta je borba obilježila čitavo njegovo poslanje.

Wikipedia

Jasno uviđajući kako dušobrižništvo za narod koji je duboko pobožan, ali čije osnovne potrebe nisu zadovoljene, gubi svaki smisao. Taj vizionar, koji je svoje redovničko ime uzeo kao životni program (didasco znači podučavati n.a.) i sebe je shvaćao učiteljem svog naroda, osnovao je škole zahvaljujući kojima je opismenjena čitava zemlja. Nadalje, potaknuo je gospodarski uzlet zemlje putem razvoja voćarstva i klesarstva, no nije na tome stao. Istinitost izreke prilika čini heroja najbolje pokazuje njegova nepokolebljiva odlučnost da organizira masovno slanje gladne hercegovačke djece u Slavoniju. Ta akcija, organizirana u jeku Prvog svjetskog rata, a tijekom koje je spašeno oko 17 tisuća života, čini okosnicu priča o tri živopisna lika u romanu koji žive u različitim vremenima i dijametralno suprotnim okolnostima, no čije su sudbine neraskidivo povezane. 

Pixabay

Jure je dakle jedan od siročića koji, bježeći od bijede, prvi puta sjeda u vlak koji ga odvozi iz kraljevine suše i kamena prema zemlji izobilja punoj obećanja. Kroz njegov zadivljen pogled na Slavoniju i kroz njegova tankoćutna promišljanja, Gavran istovremeno piše odu ljepoti kraja u kojem je odrastao i iskazuje ljubav prema surovoj zemlji plemenitih ljudi iz koje vuče korijene. Štoviše, kroz spretno suprotstavljanje različitih običaja i mentaliteta, autor postavlja pitanja identiteta i pripadnosti te oslikava kompleksnu društvenu fresku koja istovremeno prikazuje slavonsku toplu velikodušnost i hercegovačku srčanu skromnost. Možda ponajvažnije ovaj roman prikazuje sudbine zahvaćene ratnim tragedijama, no ipak prenosi poruku nade kako dobrota i solidarnost daju novu priliku za život i vraćaju mu smisao.

Unsplash

Upravo danas kada živimo u miru, relativnom blagostanju i vremenu obilježenom diktaturom izbora, pitanje smisla postaje sve prisutnije i suočava nas s drugom vrstom, vjerojatno jednako teških borbi: onima koje vodimo sami sa sobom. O toj filozofskoj temi Gavran promišlja kroz lik Filipa, mladića  koji dolazi na studij u Zagreb, a s čijim se preispitivanjima i strahovima u određenoj mjeri svi možemo poistovjetiti. Diskretna nota magičnog realizma u dijelovima njegove proze romanu daje dodatnu dinamičnost i misterioznu atmosferu u kojoj će većina uživati, a istovremeno jasno naglašava opasnost življenja u maštarijama zbog kojih lako zaboravljamo živjeti sada i ovdje, zapostavljamo ono što nam je uistinu važno. Nezahvalnost, besmisao i izjedajuća sumnja tako Filipa dovode u egzistencijalnu krizu zbog koje bi mogao sve izgubiti.

Pixabay

Kako se dakle odnositi prema pomalo neugodnom pitanju: u kojem smjeru bi moj život krenuo da sam izabrao drugi put i u nekom ključnom trenutku donio drugačiju odluku?  Fra Didak i mladi Jure vlastitim nam primjerom daju mudar odgovor: nije važno u koji vagon se ukrcaš, već je važno da živiš slobodno, bez straha od pogreške. Okreni se budućnosti i imaj vjere da u konačnici sve ispadne baš onako kako je trebalo biti!

Piše: Macha Noemi Dombre

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije