Nedjeljno jutro – Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega

Sjećam se kad sam bio mladi dečko i razmišljao o tome što me čeka u budućnosti, često me je prožimalo nešto u srcu kada bih slušao Božju riječ na misi. „Učitelju, gdje stanuješ?“ pitanje je koje mi se vrlo rano urezalo u misli…

Gdje pronaći Boga? – pitao sam se često i to pitanje doseglo je svoju kulminaciju i dobilo odgovor tek na višim godinama studija. Ali, to vrijeme traženja Gospodina bilo je vrijeme koje me je snažno definiralo. Tada to nisam shvaćao, ali kasnije kada je počelo moje pastoralno djelovanje, uvidio sam kako odgovore na mnoga druga pitanja koja su se pojavljivala u radu sa ljudima dobivam upravo iz tog mog vremena traženja, kada sam intenzivno razmišljao o Bogu. To je na kraju kreiralo na neki način i moju osobnost i moje životne ciljeve. I dalje razmišljam o Bogu, ali ta razmišljanja više ne proizlaze iz traganja za identitetom, već iz želje da što bolje razumijem ljude. Danas mogu zaključiti kako, dok sam ja Njega tražio, On je mene odgajao.

Izvor: Pixabay

Primjećujem mnoge ljude koji se traže. Kod mladih ljudi, na početku njihova odraslog života zna biti nesigurnosti oko toga što i kako dalje. Vidio sam kako oni koji sa vjerom ulaze u ta razmišljanja, odrastaju u definirane osobe. To mi daje za zaključiti kako se vjernik, jednom kad se pronađe sa Bogom, više ne mora tražiti i iznova definirati. Bog čovjeka definira u njegovoj osobnosti i daje mu identitet slobodne i snažne osobe, koja je svjesna odnosa dobra i zla i koja se odlučuje za dobro. Jednom kad se temeljno opredjelimo za Boga prestajemo dovoditi u pitanje naše životne odluke, jer znamo da sve što smo odlučili, odlučili smo u duhu Božjih zapovijedi i to je dobro. Iz tog temelja crpimo dalje svako naše životno djelovanje. Bog tako postaje orijentir, polazna točka, na koju se čak možemo i vratiti kada nam nešto u životu krene krivo. Čovjek koji vjeruje zna gdje se nalazi, ne mora se tražiti. Čovjek vjernik istražuje druge, a ne sebe. Kroz vjeru imamo mogućnost pokazati sve ono najbolje što jesmo i što možemo biti.

Izvor: Pixabay

Mislim da na pitanje ‘Tko sam ja?’ ne možemo dobiti pravi i potpuni odgovor dok ga ne postavimo u relaciju sa pitanjem ‘Tko je Bog?’. Mnogi se danas traže, ali se ne uspijevaju naći jer ne uspijevaju pronaći Boga. Traži se sreća po raznim mjestima gdje Boga nema. Ljudi se toliko usredotoče na traženje sreće u životu da ih to iscrpi, a život im ne daje nikakve rezultate. To je zato što ne možeš pronaći sreću dok si usredotočen na sebe. Usredotočenost na Boga, s druge strane, uči nas da moramo izaći iz sebe i svoju sreću potražiti u drugome. Na isti način, mnogi ljudi misle da će biti sretni kada ostvare neke životne ciljeve kao što su stan, posao, ljubav, auto. Bog nas opet uči da ti ciljevi jesu važni, ali sreća ne dolazi u imanju, već u stvaranju. Sreća i zadovoljstvo se pronalazi dok ostvarujemo te ciljeve, dok radimo, volimo, zidamo, krečimo i još štošta drugo što možemo činiti da bi si osigurali ono što želimo. Zaista, nije bitno ono što imaš, već kako si do toga došao, a to kako si do toga došao otkriva kakva si osoba. Cijelo naše društvo usredotočeno je više na ‘imati’ nego na ‘biti’. Dok to ne promijenimo teško da ćemo kao društvo zaista biti sretni.

Izvor: Pixabay

U prilog ovog mog razmišljanja stavljam sve one ljude koji su pohrlili u Petrinju i okolna sela pomagati poslije potresa. Svi oni su dopustili da iz njih u danom trenutku progovori ljubav prema čovjeku. To znači da su zatomili svoje osobne interese i stavili se u službu ljubavi. Sve njih će taj postupak izgraditi i definirati. Dok oni obnavljaju drugima domove, Bog obnavlja njihova srca a da toga nisu ni svjesni. Tako to Bog radi. Bez televizijskih kamera, naslovnica u novinama i popularnih internet platformi. Izravno, životno, stvarno, kroz žuljeve, znoj i suze, Bog izgrađuje čovjeka na najbolji mogući način. Vjerujem da će vam mnogi od tih ljudi da ih sad pitate, a pogotovo mladi, reći da su pronašli sebe dok su pomagali drugima. Zaključak je da u središte naše definicije o pronalaženju sreće moramo staviti Boga i bližnjega, a ne sebe. Samo tada će ona biti ispravna i funkcionalna.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije