Ove zemlje blago: Čuvari Kristova groba – Žudije iz Vida

Kroz stoljeća, narod je u dubokoj vjeri sačuvao običaj prikazivanja Isusovih posljednjih dana i Njegove muke. Odjeveni u odore rimskih vojnika, momci župe Gospe Snježne iz Vida kod Metkovića izlaze pred oltar i simbolično – čuvaju Krista. Biti čuvar Kristova groba posebna je čast i predanje…

Od nedjelje Muke Gospodnje ili Cvjetnice, kroz Veliki tjedan te na proslavu Isusova Uskrsnuća, narod iz svih krajeva Lijepe naše, a posebno u Dalmaciji, baštini običaje kojima se nastoji prisjetiti te biti duhom blizu Isusovim posljednjim ovozemaljskim trenucima. Evanđelje svjedoči kako su rimski vojnici prije više od 2000 godina, nakon Isusove muke i smrti, čuvali Njegov grob.

Foto: Branko Markota

Običaj čuvanja Kristova groba u dolinu Neretve došao je početkom 19. stoljeća iz talijanskog Loreta, te se proširio po ostalim župama. U mjestu Vid, u župi Gospe Snježne pored Metkovića, tradicija čuvara Kristova groba djeluje od 1935. godine, a narod ih često i rado naziva žudije. Vidonjske žudije su među najstarijima koje njeguju ovu posebnu tradiciju.

Foto: Branko Markota

Žudije pred puk dovodi vođa, takozvani Juda, te im kratkim udarcima mača od štit izdaje zapovijedi za vrijeme obreda i slavlja. Da bi mogao odjenuti odoru vođe, osoba mora biti višegodišnji čuvar Kristova groba (minimalno 3 puta). Uvjeti za biti žudija su se mijenjali s vremenom. Nekada su to bili muški članovi bratovštine Srca Isusova sa završenim vojnim rokom, a danas su žudije punoljetni muškarci koji žive u župi, redoviti su na svetim misama i uzoriti u svakodnevnom životu. Na Veliki četvrtak, nakon simboličnog pranja nogu dvanaestorici dječaka, kao što je to Isus učinio svojim učenicima, te nakon obreda svete pričesti, dvanaest mladića obučenih u odore rimskih vojnika zajedno s vođom izlaze pred narod i ostaju dok god svi ne napuste crkvu. Sve do 60-ih godina prošlog stoljeća, žudije su stražarile danonoćno ispred Kristova groba, a danas to čine samo za vrijeme obreda Velikog tjedna.

Foto: Vicko Marušić

Na obredima Velikog petka žudije se međusobno razlikuju po bojama odore. Žudije u crvenoj odori su prvi ispred prezbiterija i u procesijama. Oni u žutoj odori stoje uz baldehin te su u službi između drugih boja odora, a ljubičaste odore oblače početnici te imaju zadaću „sprovoditi“ Šimuna. Nakon pjevane Muke Kristove pučkih pjevača i zbora, slijedi ljubljenje Križa i pričest te procesija kroz mjesto (hod ka križu) u kojem žudije sudjeluju prateći narod i Šimuna. Šimun je bosonoga osoba pokrivena crnom gustom tkaninom te nosi veliki drveni križ koji ne dodiruje zemlju, iz zavjeta i pokore. Običaj je da se njegov identitet drži u tajnosti.

Foto: Vicko Marušić

Obredi Velike subote su posebno važni za žudije. Sa stražama počinju tri sata prije ponoći te se izmjenjuju. Za vrijeme čitanja, svi izlaze pred narod i Isusov grob. Kako se približava vrijeme Uskrsnuća, žudije se počinju tresti i lelujati sve dok svećenik zapjeva Slava Bogu na Visini. Točno u ponoć žudije od straha, otimajući se volji Božjoj koja ih obuzima, padaju na tlo. Na kraju pjevane Slave, ustaju te mirno i skrušeno služe do kraja misnog slavlja kao znak milosti i prihvaćanja Isusa. Razlika vidonjskih žudija od ostalih je što ne bježe iz crkve već po uzoru na rimske vojnike koji su ostali nakon Uskrsnuća, ostaju s narodom na svetim misama na Uskrs, a na Uskrsni ponedjeljak sudjeluju na Festivalu žudija. Tako još jednom potvrđuju predanje cijelog sebe u službu Kristovu.

Foto: Vicko Marušić

Poseban doživljaj za svakog žudiju je sudjelovati na Festivalu žudija kada se okupljaju čuvari Kristova groba iz svih župa koje njeguju taj običaj. Prvi festival održan je u Vodicama 2001. na ideju akademskog fotografa Šime Strikomana, a svake sljedeće godine se broj sudionika povećavao. U župi Vid 2007. godine održan je 7. Festival žudija, a idući je na redu tek 2037. godine. A ovaj Uskrsni ponedjeljak, u župi Našašća svetoga Križa u Vodicama, u crkvi Gospe od Karmela na brdu Okit održat će se ovogodišnji Festival žudija. Ako ste u prilici ili trebate ideju za obiteljski izlet – pravac Vodice!

Biti žudija nije samo crkvena manifestacija već povijesna i kulturna baština Hrvatske. Osim toga to je dubok osjećaj poštovanja i čuvanja Kristova tijela, od zemaljskog polaganja u grob sve do nebeskog vječnog Uskrsnuća.

Melani Glavinić
Slučajno je otkrila da joj planinarenje, izleti, bijeg u prirodu i pisanje idu od ruke i pod ruku. Vikende uglavnom provodi obilazeći i fotografirajući ljepote naše domovine o kojima piše, dijeli doživljaje i poziva druge da se odvaže krenuti u istraživanje. Vješta je pitalica, ne piše tipično, te donosi radosne priče iz malih mjesta i s velikih vrhova; o planinama, ljudima i avanturama. Nijedan dan ne smije propasti, njezina je misao vodilja.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije