Ove zemlje blago: Put kojim morate hodati – Put života

Gojzerice vas češkaju i ne znate gdje provesti sljedeću nedjelju? Tekstom vas vodim na Omišku Dinaru koja nas je oduševila i vratila na ‘tvorničke postavke’, a na vama je (samo) da odaberete dan, društvo i saznate zašto je omiški Put života tako poseban.

Iz malog turističkog mjesta Pisak, smještenog tek par metara ispod Jadranske magistrale, kreće nestvarni Put života – kružna staza (Gornji Fistonići – Pas – Šatarice – Pisak). Prekrasna priroda, susret planine i mora, ali i mozaičan prizor omiških i zadvarjskih mjesta koji skrivaju brojne mitove i legende, samo su dio nagrade koja stiže u ovom planinarskom izletu. Dubci i Vruja, ljevkasti kopneno-morski susret neće vas ostaviti ravnodušnim!

Pogled na Vruju i Dubce
Foto: Melani Glavinić

Gordom i strmom uzbrdicom koju polako načima sipar počinje Put života. Težina početka staze gotovo je stvarna priča o uspjehu u životu: uspinješ se do vrha samo svojim trudom, radom, pogreškama, stankama u kojima hvataš dah i motiviraš se za dalje. U slučaju krivog koraka, sipar te vraća kojih par centimetara natrag i moraš ponovo u osvajanje. Na kraju uspona, dočekuje nas prvo odmorište Pas (535 mvm). Baš poput svake životne priče satkane predanim radom i trudom, stiže nagrada! U našem slučaju, predivno odmorište s prvim još ljepšim pogledom. Onaj tko je mislio na prave vrijednosti nagrade, na odmorištu je napravio mali prostor za roštiljanje i provukao konop za osušiti odjeću. Sitnice koje tako obraduju male ljude!

U blizini Šatarice
Foto: Melani Glavinić

Nakon prve kave put nastavljamo prema sat vremena udaljenom vrhu Šatarici, prekrasnom, golom vidikovcu do kojeg je trebalo samo uživati uz prizore kanjona Cetine, Mosora, Kamešnice, Biokova i Dinare u daljini. Oči hvataju prizor od kojeg i ono malo daha što smo imali gotovo staje! Predio Vruju držimo na dlanu, a masivni, veličanstveni Biokovo nam maše s druge strane kadra. Zaslužili smo pauzu, ručak, sendviče, kolačiće, kavu; jer ispred nas je još par sati hoda.

Silazak
Foto: Melani Glavinić

Nakon poštenog odmora, slijedi silazak. Iako se čini kako će silazak biti lagan, Put života uvjerio nas je u suprotno. Kad sve ide nizbrdo – ide baš kako treba – najgore ikad! Sipar, sipar i sipar kojeg će koljena i te kako pamtiti!  Za taj dio puta, odlično dođu motivacijski citati poput #nemaodustajanja #samohrabro #možeš.

Put života treba završiti kako i priliči; odmaranjem uz more u Omišu i pretumbavajući dojmove. Osim prekrasnih fotografija, još ljepših doživljaja koje niti ne mogu dobro sročiti i cjelodnevnog druženja, ostaju nam uspomene na još jedan susret s Omiškom Dinarom.

S druge strane Puta
Foto: Melani Glavinić

Put života zbilja je prikaz putovanja kroz život. Poput već poznatih hodočasničkih puteva (Camina), ovaj Put je drugačiji jer… kući si, na svojoj zemlji. Od teških i surovih do prekrasnih, umirujućih trenutaka u kojima imaš za izreći samo zahvalnost. Na tom putu, često nam se pojave ljudi koji te guraju da budeš bolji i drže te za ruku kada ti sipar izmiče tlo pod nogama. Takve nikada ne zaboraviš. S njima nastaviš dijeliti uspone i padove, iščekuješ vidike, tumaraš putevima i osvajaš vrhove. Put života, onaj pravi, tada je beskonačno vrijedniji.

Melani Glavinić
Slučajno je otkrila da joj planinarenje, izleti, bijeg u prirodu i pisanje idu od ruke i pod ruku. Vikende uglavnom provodi obilazeći i fotografirajući ljepote naše domovine o kojima piše, dijeli doživljaje i poziva druge da se odvaže krenuti u istraživanje. Vješta je pitalica, ne piše tipično, te donosi radosne priče iz malih mjesta i s velikih vrhova; o planinama, ljudima i avanturama. Nijedan dan ne smije propasti, njezina je misao vodilja.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije