Ove zemlje blago – Tvrđava Nutjak

Dalmatinska Zagora neispričana je knjižnica; bogata zbirka povijesno važnih događaja i svjedočanstva društvene i kulturne baštine

Ljuta krška područja isprepletena zelenim poljima i žilama kucavicama koje su značile život – od Krke pa do Neretve. Na pola puta je Cetina koja izranja iz obronaka Dinare i vodi sve do mora, a domaćica je čak jedanaest povijesno i strateški važnih utvrda. Tamo gdje se Cetina umiruje i zbija među stijene kanjona, svega dvadesetak minuta vožnje od Sinja posjetili smo tvrđavu Nutjak.

Tvrđavu vidimo u dolasku. Poput krnjavog zuba izvija se na strmoj litici i traži strahopoštovanje. Nad Cetinom još sitno se drži par maglovitih oblačića. Prizor gotovo filmski, baš kakvog i priželjkujem. Parkiramo na proširenju i pratimo oznaku. Sablasno golo drveće njiše se na laganoj buri. Prilazimo Nutjaku i… ništa. Ničeg romantičnog ni filmskog. Grobnica kamenja i tišine nas mrko promatra dok se zubato sunce iza nje uzdiže k nebu. Neobično mistična, lijepa i polovična kula zove nas sebi. Zašto smo došli?, kroz glavu mi prolazi.

Robusni kameni zidovi
Photo: Melani Glavinić

O važnosti tvrđave Nutjak za obranu Poljičke republike govore svi povijesni izvori, a dio podataka arheoloških istraživanja kaže da je izgrađena na prapovijesnom lokalitetu. Krajem XV. stoljeća, tvrđavu je dao podignuti poljički knez Žarko Dražojević, jedan od istaknutijih vojskovođa i neobično talentirana povijesna osoba o kojoj je napisano mnoštvo legendi. Jedna od njih kaže da je Dražojević hranio i trenirao gavranove koji su kruženjem i glasanjem upozoravali na neprijatelje, a dodatno su bili nagrađeni sirovim mesom kojeg je knez blagovao s njima nakon svake pobjede.

Od velike kružne kule, prostorija za stanovanje i bunkera za oružje danas su ostale svega sablasne ruševine i kameni zidovi. Prizor s jedne od terasa na mirnu, hladnu Cetinu je impresivan, a oko nas ljuljuška se plavetno umirujuće nebo. Tišina. Takva tišina da je jezivo hodati po ostacima kamenih blokova i hvatati lijepe kadrove. Tek što smo počeli isprepletati moderne bajke na ovoj utvrdi, za potpun dojam i užitak, visoko iznad raširenih krila pozdravio nas je orao.

Mirna Cetina
Photo: Melani Glavinić

Ipak, zašto trebaš doći?

Domaći je zovu još i Kuletina. Fotogenična je i šarmantna ma kako razbacane stijene tvrdile suprotno. Ako si ljubitelj srednjovjekovne povijesti ili je tvoja mašta bezgranična, preporučam da se ugodno uvališ negdje na obližnju ledinu i promatraš. U čas nastanu intrigantne priče čiji protagonisti izranjaju iz prohladne rijeke, opasuju zidine, prstima grčevito hvataju kamene šiljke i osvajaju put prema nebu. Nutjak me inspirira na pisanje, traganje, propitkivanje; tko smo i kamo idemo, kako odlazimo u zaborav? Kakve smo tvrđave mi ljudi; ispunjeni ili zarobljeni u iščekivanju.

U narodu postoji još jedna priča oko neobičnog prijateljstva kneza i vrana; navodno još i danas, svakog 15. siječnja dva gavrana okružuju Nutjak i grakću mu u čast. Ostaje nam posjetiti Nutjak opet ne bi li uhvatili taj ptičji ples i uvjerili se. Do tada, tko zna kako će nas ova neobična utvrda inspirirati. Nadisali smo se njene povijesti, samoće i prolaznosti; ostavili tragove stopala na izmišljenim krovovima prostorija i utoćali misli u veličanstven tok rijeke. Za kraj ove čudne godine, sasvim dovoljna i obilata nagrada.

Ostaci
Photo: Melani Glavinić

Melani Glavinić
Slučajno je otkrila da joj planinarenje, izleti, bijeg u prirodu i pisanje idu od ruke i pod ruku. Vikende uglavnom provodi obilazeći i fotografirajući ljepote naše domovine o kojima piše, dijeli doživljaje i poziva druge da se odvaže krenuti u istraživanje. Vješta je pitalica, ne piše tipično, te donosi radosne priče iz malih mjesta i s velikih vrhova; o planinama, ljudima i avanturama. Nijedan dan ne smije propasti, njezina je misao vodilja.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije