Ove zemlje blago – Omiška Dinara: nedjeljni izlet

„Odlazak u planinu je povratak kući“, kaže John Muir. Ja bih skromno dodala: odlazak u planinu koja izranja nad morem je povratak sebi. Tako bih u jednoj rečenici opisala dan proveden s Omiškom Dinarom. Ako ne znate gdje bi proveli nedjelju, ovo je tekst za vas!

Jednu burovitu nedjelju krenuli smo iz malog naselja Borak kraj Omiša planinarskom stazom prema Vrh Kuli, 863 m visokom vrhu Omiške Dinare s kojeg se pruža veličanstven pogled na otoke, Omiš, Split, Poljčku republiku, Biokovski i Mosorski greben.

Ispred planinarskog doma PD Imber; Melani Glavinić

Lijepim tempom šibali smo stepenicama dok su nas svega tri boje pratile; siva, zelena i plava. Tek što smo malo zamakli od početka staze, susreli smo domaćina Lea, koji nas je odlučio povesti sa sobom kroz šumu do planinarskog skloništa ”Luda kuća”. Osim što smo otkrili prečac za kojeg nismo znali, prestali smo biti izloženi vjetrometini. Do planinarskog skloništa i novog planinarskog doma nije nam trebalo dugo. Upoznajemo se s ostatkom domaćina PD Imber koji nam oduševljeno pokazuju Ludu kuću sraslu sa stijenom. Malo dalje od nje u izgradnji je planinarska kuća, ruke vrijednih volontera svaki slobodan trenutak provode stvarajući novi planinarski život. Monotonija tu ne postoji; samo smijeh, dobra volja i energija. Sunce je ugrijalo toliko da skidamo modne dodatke.

Pola sata kasnije, markacija nas vodi s kamena na kamen gotovo ka cilju s kojeg dopire žamor. Sunce poprilično jača, pa zajapureni i crveni stižemo na vrh do ekipe stisnute oko kamenog humka s križem. Vrh nas je obilato nagradio; pogled je dosezao s kraja na kraj! Jednostavno nisi znao kamo više gledati, što fotografirati, u koji ćošak sjesti i zbog količine adrenalina, koliko kave je dopušteno popiti.

Vrh Kula; Melani Glavinić

Umjesto pola sata, pauza je trajala gotovo dva sata. Kula nas je toliko uzela pod svoje, uvukla se u trepavice i odmorila nas. Ono kad ti se ne ide doma, kad ti se ostaje ležati na suncu, kad životu ponavljaš ”pomalo, uspori pajdo, di žuriš”. Tako ti je kad se na vrhu zagrliš. Drugima se isto ne ide; uživaju u sunčevim zrakama, pretaču dogodovštine i natječu se u uživanju.

Gužva na vrhu; Melani Glavinić

Na putu natrag biramo drugu stazu, onu koju smo jutros preskočili. Već iza ugla, ukazao se Omiš u svojoj raskoši; pogled je neprocjenjiv. Bila je dobra odluka krenuti za Leom, jer prava šteta je biti okrenut leđima ovom pogledu!

„Lipo je. Nema lipše od ovog, ove Dalmacije, sriće. Ovo ne moš objasnit fureštima, ni razumit ako nisi bia: na planini si, a grli te more. Kako drugačije nego ove zemlje blago! Kava? Sendvič? A ima i domaće višnjevače. Mandarina. Čokolada u tri okusa se nosi. Svi na vrhu su naši, svak je svome do ramena. Planina puna meštara od srdačnosti. Svega ima; dobre volje, smija, ludila, prkosa, lipote za dušu i tilo. Ma ko ovo more platit, reci mi?“

Ako me do sada niste vidjeli; Melani Glavinić

Sada je prava prilika za susresti se s proljećem na planini. Dobra obuća, nešto domaće spize i korak po korak… u planinu, kući!

Melani Glavinić
Slučajno je otkrila da joj planinarenje, izleti, bijeg u prirodu i pisanje idu od ruke i pod ruku. Vikende uglavnom provodi obilazeći i fotografirajući ljepote naše domovine o kojima piše, dijeli doživljaje i poziva druge da se odvaže krenuti u istraživanje. Vješta je pitalica, ne piše tipično, te donosi radosne priče iz malih mjesta i s velikih vrhova; o planinama, ljudima i avanturama. Nijedan dan ne smije propasti, njezina je misao vodilja.

Slične objave

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Advertismentspot_img

Instagram

Najpopularnije