Marija Magdalena – sveti uzor „vjernosti u malome“

Veći je naglasak kod Marije Magdalene stavljen na njezin život i stavove nakon obraćenja, nego na ono što se događalo prije..., velika je to pouka i nama kad nam se čini teško u malome i običnome biti vjeran...

Marija Magdalena, kao vrlo poznat biblijski lik, tradicionalno se promatra često samo u kontrastu njezina života prije i poslije susreta s Isusom. I vjernike i one koji to nisu uvijek su zanimali detalji životnih okolnosti u kojima se nalazila sve dok im se moglo pripisivati granice onoga što se nama čini logično ili blisko, bez obzira na opravdanost i potkrijepljenost nekih zaključaka. Obično se to događa u svjetlu pokušaja razumijevanja i naglašavanja radikalne promjene koja je svakako vrijedna spomena, ali treba imati na umu da ničije oslobođenje ili obraćenje zapravo ne sažima cijelo njegovo vjerničko iskustvo, štoviše, trenutak obraćenja i oslobođenja samo je početna točka drukčijeg, boljeg, kvalitetnijeg, jasnijeg i intenzivnijeg duhovnog života.

Foto: Marija Magdalena 1, Pexels

Svakog sveca, pa tako i Mariju Magdalenu, važnije je promatrati u svjetlu života i pouka što nam ih pokazuje svojim životom nakon obraćenja ili oslobođenja, nego pretjerano analizirati svečev prethodni život ili čak sam trenutak u kojemu se dogodila promjena. Evo jednostavnih razloga za to:

Suprotno Tolstojevoj tvrdnji na početku romana Ana Karenjina kako je svaka sreća slična a svaka nesreća različita, životi mnogih svetaca koji su doživjeli neku radikalnu promjenu u svom životu zapravo drukčije govore. Praktično i teološki gledajući, svako zlo i nesreća slično je u svojoj biti, svačiji život prije obraćenja ili oslobođenja sličan je, sve smo to već vidjeli, sve to možemo pretpostaviti, radi se često samo o nijansama, a baviti se potankostima i analizirati nečiji život prije obraćenja ili osobu time obilježavati što god to bilo, ne samo da je nekorisno nego je potencijalno i štetno. Ne moramo sami sebi i drugima detaljno objašnjavati kako izgleda mrak da bismo jasnije razumjeli svjetlo, mrak je samorazumljiv i vrlo jednoličan pojam, a svjetlo je njemu vrlo jasna suprotnost. Svjetlo je ono koje nam omogućuje da vidimo i da napredujemo, dok nam mrak i pokušaj njegove analize ne donosi ništa novo, samo nas i dalje ostavlja u gledanju u mrak.

Foto: Marija Magdalena 2, Pexels

Sam trenutak obraćenja ili oslobođenja može nam ipak biti koristan iz više razloga, da se osvjedočimo da Bog zaista može djelovati u svim situacijama, da može pobijediti bilo koju vrstu mraka, da nam dade nadu i pruži primjer kako i mi možemo pristupiti Bogu, ali nakon toga zapravo nam više ne koristi previše jer je trenutak obraćenja i oslobođenja zapravo uvijek Božje djelo povezano samo s ljudskom otvorenošću. Ono što nam uistinu najviše koristi i ono što nas kao takvo najviše treba zanimati jest što se i kako dalje odvijalo u životu te osobe nakon njezina obraćenja. Zato su nam sveci primjer, ne zbog svog života prije obraćenja, ne zbog svog trenutka obraćenja, nego zbog svog života nakon obraćenja. Ne zbog mraka, ne ni zbog trenutka paljenja svjetla, nego zbog svega onoga što se dogodilo nakon što je upaljeno svjetlo. Sveci su tu da nam pokažu kako se trebamo ponašati na svjetlu.

Foto: Marija Magdalena 3, Pexels

Ako bolje promotrimo, suprotno tradicijskim pretpostavkama koje je teško provjeriti, mi zapravo i ne znamo u kakvu je točno mraku bila Marija Magdalena, baš nigdje u evanđeljima to nije navedeno, ne znamo ni kako se odvio trenutak njezina oslobođenja, znamo samo da ju je Isus oslobodio od sedam zloduha, što znači od potpune zarobljenosti, no to je zato što se glavna poruka njezina života za nas sastoji u drugome. Naime, veći je naglasak kod Marije Magdalene stavljen na njezin život i stavove nakon obraćenja, nego na ono što se događalo prije te mi radije tu trebamo tražiti poantu i pouku za naš život. Marija Magdalena u evanđelju snažno je označena kao ona koja, jednom oslobođena, vjerno slijedi Isusa u svemu, za njegova zemaljskog djelovanja, tijekom njegove muke i smrti te i poslije njegove smrti. Ako promotrimo način na koji ga slijedi, možemo vidjeti da ga ne slijedi na neki izvanredan i spektakularan način, ne čini ništa neuobičajeno, već tek u običnim i sasvim ljudskim postupcima ljubavi i vjernosti nalazi i ono izvanredno i nadnaravno – prva susreće Isusa uskrsloga.

Foto: Marija Magdalena 5, Pexels

Velika je to zapravo pouka i nama kad nam se čini da je teško, a možda i besmisleno, u malome i običnome biti vjeran, kad nam se čini da nema smisla ustrajati u onome što od nas svakodnevica i događaji koji su pred nama zahtijevaju jer nemaju neki značaj koji možda može drastično promijeniti situaciju. Marija Magdalena dolazi pomazati Isusovo mrtvo tijelo, a sam taj čin može se činiti uzaludnim. Njezin dolazak na grob i ustrajanje nema snage niti će ikako promijeniti situaciju, kao što ni njezino stajanje pod križem nije spriječilo Isusovu smrt, ali od nas se često ne zahtijeva da promijenimo situaciju, već samo da budemo ispravna stava u njoj, stava raspoloživosti, stava zauzetosti, da ostanemo vjerni do kraja.

Foto: Marija Magdalena 6, Pexels

Sama vjernost onome što ljubav od nas zahtijeva čini nas otvorenima i prisutnima za nadnaravno. Da je Marija Magdalena postupila iz čiste računice ili rezignacije, ne bi bila prisutna ni za nešto više što ju je čekalo. Koliko puta mi želimo odustati ako u nečemu ne vidimo neposrednu efektivnu svrhu i ispunjenje, no Bog traži da bez obzira na okolnosti budemo u malome vjerni, da uvijek činimo ono što je na strani ljubavi i zauzetosti jer samo one koji su u malome vjerni Bog će nad mnogima i velikima postaviti (usp. Mt 25, 23). Gledajmo radije na Mariju Magdalenu kao na primjer i nadahnuće u životu nakon oslobođenja, nego da tražimo informacije o njezinu prethodnu životu, prije oslobođenja.