Svi naši dani su u nama, mi u njima i On s nama. Nerazdjeljiva vječnost
Jeste li umorni? Od prosinca? Od lampica? Jeste li umorni od crvenih datuma u kalendaru? Ako jeste, razumijem vas. I razumijem ako vam nije jasno zašto ste umorni i od čega zapravo? Umorni od sreće i slavlja? Ja nisam jer sam sve zaobišla. Lampice mi nisu po ukusu. Ni Adventi s kobasama. Nisam više umorna od crvenih datuma u kalendaru koji mi govore kako se kada trebam osjećati. Da, ja sam jedna od onih koja se ne zna ponašati u dane blagdana. Ja volim svakdan. Svaki dan.
Foto: Rujana Bušić Srpak/ heritagecroatia.hr
Moji dani započinju malim osobnim ritualima kojima Bogu, svijetu i svima koje volim poželim dobro jutro, zahvalim svima što su tu, zamolim Boga da tako i ostane, predam Mu sve što ne znam kamo bih spremila i sjednem tako u tišini uz kavu. I sjedim. Slušam jutro. Ponekad ne slušam ništa, sjedim bez misli. Ponekad plačem, ponekad se molim, ponekad stanem uz prozor i gledam dan. Svakdan.
Foto: Rujana Bušić Srpak
Moji blagdani su svaki dan. Teško mogu opisati koliko volim ta jutra. Dok sam imala posao s radnim vremenom ustajala sam se puno ranije samo kako bih provela to vrijeme kako želim i moram. To moram, proslaviti taj blagdan u sebi jer je svakdan, a ja sam u njemu. Sa svime nabrojanim. Opirem se pritisku svake vrste. Odgojena strogo, po redu i rasporedu, koji vam je u Slavoniji sve samo ne lak i ne dopustite da vas zavaraju vesele pjesme, mitovi i legende o životu u Slavoniji, ovdje se red zna.
Foto: Rujana Bušić Srpak
Red je vrsta svjetovne svetinje. Zato je valjda tako i lijepo, vjerovali ili ne. Ne zbog svojevrsnog „nereda“ koji se prečesto i prepogrešno reklamira, nego zbog reda koji baš i nije popularan, ali red drži sve. U redu. No, tajna vjere, one koja vam daje snage, je da držite red u sebi. I nije lako u kaosu nereda koji je gotovo neizdrživ. Ne mogu se poistovjetiti s tom bukom. Ne mogu se poistovjetiti s previše lažnog svijetla u mraku. Naprosto je svega previše, ljepote premalo.
Foto: Rujana Bušić Srpak
Nisam s ovim mislima otišla daleko niti od blagdana niti od prosinca. Samo želim reći da se Isus s nama rodi i probudi svaki dan. Da ljubav Marije i hrabrost Josipa zazovem svaki dan. Da Isus umre s nama svaki dan naše vlastite muke. I „uskrisi“ nas svaki dan iz iste. Osjećam sve svaki dan. I onda – blagdan. Moram pronaći načina manifestirati i materijalizirati sve iz sebe u neku formu. Kako da to učinim? Toliko snažno volim dobre ljude u svom životu. Svaki, baš svaki dan, dam im iz sebe sve što imam i kako znam. Zagrlim ih tako i na blagdan, naravno. Poželim sve najljepše. I često u čestitkama napišem „u sve dane“. Svi naši dani su u nama, mi u njima i On s nama. Nerazdjeljiva vječnost.
Budite Dobro. I neka vam bude dobro.