Jučer, 17. ožujka bio je spomendan Svetog Patrika, poznatog sveca, velikog zaštitnika i evangelizatora Irske. Mnogima je možda poznato da on nije rodom Irac, štoviše otet je kao dječak i odveden u Irsku, a nakon nekoliko godina uspio se osloboditi bijegom. No, zanimljivo je da se kasnije dobrovoljno vraća u Irsku kako bi naviještao evanđelje
Vjerojatno je to dio iz njegovog životopisa koji poznajemo, možda znamo i širu priču gdje mu se, prema predaji, Bog objavio i potaknuo ga na bijeg, a nakon što je već bio zaređen za svećenika u snu mu se ukazao neki Irac koji ga je molio da dođe ponovno k njima. Možda iza toga vidimo veliki Božji plan i poticaj, što nesumnjivo i jest. No, promatramo li realnu, životnu stranu te situacije i nailazimo li u njoj nešto za sebe ili svetog Patrika ostavljamo kao simpatičnog zaštitnika Irske sa zanimljivom životnom pričom? Ponovno i uporno treba isticati kako primjer svakog sveca, koliko god on bio vremenski, kulturološki ili prostorno udaljen od nas, uvijek nosi neke općenite pouke o životu i duhovnosti koje možemo i trebamo primijeniti na svoj život i na svoje okolnosti života, koliko god se one možda manifestirale drugačije.
Pixabay
Ako gledamo primjer svetog Patrika vidimo čovjeka koji je bio istrgnut iz svoje okoline u osjetljivoj dobi. Prema predaji dolazio je iz bogate i ugledne obitelji, znači vjerojatno iz jednog normalnog, možda i idiličnog života. Odjednom je istrgnut i odveden tamo gdje nije želio niti planirao biti i gdje mu u konačnici nije bilo lijepo, kako se i navodi. Prijelaz iz normalne, sigurne i stabilne okoline u neželjeno, opasno i neizvjesno, možda i štetno stanje, otprilike je definicija traume. Ljudi koji dožive neku vrstu traume ponekad se jako teško ili možda nikad u potpunosti ne oporave. Situacija traume, a osobito kontinuirane traume je opasnost za mnoge da upadnu u stanje beznađa i depresije, da izgube nadu i da se utope u situaciji, te ponekad ne znaju izaći iz nje čak i kad im se pruži potencijalna prilika. Sveti Patrik je, ljudski gledano, prošavši kroz traumu ipak sačuvao svoje kapacitete želje za normalnim i boljim životom – kad mu se ukazala prilika, povjerovao je, riskirao je, odvažio se i pobjegao je. Bilo bi to dovoljno za jedno zdravo funkcioniranje ljudske osobe. Spasio se, vratio se u život i ostvario je nove ciljeve, postao je svećenik, bio je sposoban i nešto dati od sebe.
Unsplash
No, ono što slijedi je već izvanredno. Naime, on se odlučuje vratiti na mjesto ropstva i traume, svjestan opasnosti jer to mjesto sad već dobro poznaje, ali vraća se u namjeri da dođe drugačiji i da tome mjestu i tim ljudima donese nešto drugačije. Zašto? Nije li to pomalo suludo, a ponekad i nemoguće – promijeniti okorjele ljude i situacije? Ljudi se obično sasvim legitimno, kad jednom odu iz traumatske situacije i kad se oslobode, u takve situacije više nikada ne žele vraćati, niti to trebaju, bilo bi suludo vraćati se nazad onome što nam je štetilo i što smo nekako uspjeli prerasti i nadjačati. Štoviše, obično i oni koji pokušaju naiđu na otpore jer se okolina odbija promijeniti. Ljudska logika, a često i obaveza tu sasvim realno staje, no ono što se dalje događa kod svetog Patrika, a i u nekim drugim rijetkim herojskim slučajevima je nešto za što nam je potrebna nadnaravna, a ne naša snaga, sveti Patrik tu nadnaravnu snagu i poticaj od Boga prihvaća i zato uspijeva.
Unsplash
Što nas to uči o našem životu? Promatrajući život svetog Patrika vidimo kako je moguće da iz loše situacije i traume izađemo i oporavimo se, osobito uz Božju pomoć. Čak i više od toga, ono što nam se čini nemoguće ili što nam je realno nemoguće Bog može okrenuti, može po svojem naumu i cijelu situaciju i druge ljude izmijeniti, ali ne našim metodama nego svojim, svojom milošću kojoj mi trebamo prvenstveno biti otvoreni, te ne činiti stvari 'na svoju ruku' već na Božji poticaj. Kada se odazovemo Božjem pozivu na otvorenost i promjenu prvenstveno svoga života, On je moćan ne samo osnažiti nas u našim poteškoćama, nego nas učiniti 'agensima promjene' svega oko nas što nam se čini teškim ili nemogućim. Bog je moćan po svojoj milosti ne samo izvući nas iz traume, nego učiniti nas i jačima od nje, te sposobnim donijeti novost u situacije koje su nas prije ograničavale i opterećivale. No, važno je konstantno slušati Božji glas. Neka nam zagovor svetog Patrika pomogne da uvijek imamo povjerenja u Božju snagu i da uvijek budemo otvoreni Božjim poticajima koji mogu izliječiti i nas i našu okolinu.