Da nas netko na prepad pita da nabrojimo svih 12 apostola vjerojatno bismo se barem malo zbunili u nabrajanju, dok se ne bismo svih ispravno sjetili. Prvih pet-šest se naravno lako sjetiti, dalje već zapinje…
Prvih pet-šest apostola naravno dobro poznajemo i rado ih se sjećamo, s njima se uspoređujemo i njihove blagdane naveliko slavimo. No onda se u kalendaru pojavi neki apostol o kojemu ne znamo gotovo ništa, koji se malo ili jedva spominje u Svetom Pismu i predaja o njemu donosi samo nekoliko oskudnih ili neutvrđeno povijesnih informacija, a blagdan je.
Unsplash
Takav je recimo i današnji blagdan Bartolomeja apostola. O Bartolomeju, osim da je svakako bio apostol i dio dvanaestorice malo sa sigurnošću znamo. On je možda onaj Natanael koga je Isus vidio pod smokvom. Predaja kaže da je umro teškom mučeničkom smrću tako što su mu ogulili kožu i to je sve što otprilike znamo o tom čovjeku. Ono što je sigurno, znamo da je bio apostol jer je spomenut u svim nabrajanjima apostola. Zanimljivo, kako je to da je sigurno bio apostol dovoljno da se njegov spomendan slavi kao blagdan, nasuprot možda nekim drugim svecima koji su poznatiji i o kojima imamo više podataka, te koji su ostavili vidljiviji trag svojeg postojanja i djelovanja ili koji su ljudima bliži i draži. Na primjer, za nekoliko dana Crkva slavi svetog Augustina koji je ostavio velik trag na teologiju i filozofiju, čiji životopis dobro poznajemo i koji je drag mnogim vjernicima, te ima status crkvenog naučitelja. No, dan svetog Augustina se slavi kao spomendan, dok se sveti Bartolomej slavi kao blagdan. S obzirom da među svecima nema natjecanja, iza ovih 'nerazmjera' među spomendanima, kao i među samim apostolima gdje o nekima znamo puno, a on nekima gotovo ništa, više je poruka za nas nego što bi cijela stvar govorila nešto o samim svecima. Koja je to poruka? Dvostruka.
Pixabay
Prva je da nismo svi isti i na isto pozvani iako smo istog dostojanstva. Isus je jednako pozvao sve apostole i jednako su svi opravdali svoj poziv nakon njegova uskrsnuća i silaska Duha Svetoga, svi su ostali tu, svjedočili i završili u Nebu. To vrijedi općenito, bez obzira bio netko apostol ili svetac 'neke druge vrste', bez obzira slavila li Crkva njegov dan kao spomendan, blagdan ili svetkovinu, svi su oni jednako ispunili svoj životni poziv i svi su oni jednako blaženi. Svi su primili jednaku nagradu, a to je vječno posjedovanje Boga i nema razlika niti stupnjeva u tome, jednostavno ne može biti. Savršenstvo ne može imati rang listu, savršenstvo je cjelina, cilj je cilj, kad je dosegnut, dosegnut je. Svetost je u konačnici jedna, iako se može različito očitovati.
Pexels
Mi se često natječemo s drugima i sami sa sobom da moramo biti zapaženi, da moramo ostaviti trag koji će biti vidljiv i prepoznat. Više volimo one istaknutije, većini je sigurno najdraži apostol Petar ili Ivan ili netko od onih koje ćemo lako nabrojati jer su istaknuti. No, u našoj kulturi celebrityija teško shvaćamo da ne vrijedi samo ono što je istaknuto. To što mi nemamo dovoljno podataka da bismo se mogli identificirati sa npr. apostolom Bartolomejom ne znači da je on bio manje kvalitetan apostol ili manje simpatičan lik. Crkva nam svjedoči da je tako, jer nas upućuje da i on, iako relativno nepoznat zaslužuje da ga se slavi jednako kao i ove poznatije i istaknutije.
Pexels
To nas dovodi do drugog dijela poruke za nas, a to je da je važno ispuniti svoju misiju na zemlji, važnije od toga da naše ispunjavanje te misije bude javno zapaženo. Riječ apostol na grčkom znači 'poslan', Isus je poslao dvanaestoricu, poslao ih je da ispune i nastave njegovu misiju na zemlji, da budu svjedoci Božjeg djelovanja i prisutnosti u svijetu. Često apostole promatramo romantičnim očima ranog kršćanstva i evangelizacije i divimo im se, a zaboravljamo da smo i mi na isto pozvani. I mi smo krštenjem 'poslani' u ovaj svijet s istom misijom, krštenjem više ne živimo samo radi inercije života, već smo pozvani u svakom trenutku biti svjedoci i oponašatelji Oca našeg nebeskog koji je sama dobrota nježnost (Usp. Mt 5, 48, Ps 25) – svi smo, dakle, jednako pozvani biti apostoli. Nečije djelovanje u toj službi biti će zaista misijsko i slično djelovanju nekih od istaknutijih apostola i svetaca i od velikog efekta, javno zapaženo i spominjano. Dok će nečije biti skrovito, poviješću zaboravljeno i poznato samo malom broju ljudi, netko je pozvan biti apostol svakodnevice. Svakako, ne smije nitko od nas zaboraviti da je pozvan biti apostol. Nečiju dobrotu pamtit će možda samo susjedstvo, nekoliko kolega, djeca i par unuka, ali to nikako ne znači da takva osoba zaslužuje manju čast, jer kao što vidimo i iz današnjeg blagdana, dovoljno je biti apostol – svjedok i prenositelj Božje ljubavi, kako bi naša čast u sveopćoj Crkvi i u vječnosti bila maksimalna.
Kategorije
Pratite nas
Izbor urednika
