Sveti Marko čiji blagdan danas slavimo jedan je od evanđelista i jedan od pisaca Svetoga Pisma...
O svetome Marku, kao uostalom i o drugim osobama iz ranih vremena Crkve, imamo jako malo konkretnih podataka. Kao i kod svakog biblijskog pisca fascinantna je činjenica kako je ono što je zapisivao, što je prenio i sačuvao, Crkva prepoznala kao Božju Riječ, kao direktan govor Boga čovjeku preko pera, truda, razmišljanja te osobe. Dok se divimo toj ulozi koju je Bog nekim ljudima namijenio možemo se upitati jesu li oni, tko god bili, znali kako zapisuju upravo Božju Riječ? Dosta je logično pretpostaviti kako vjerojatno nisu, osim onih kojima se Bog direktno objavio, poput proroka, i tražio da se Njegova Riječ zapiše. Pretpostavka je kako je namjera evanđelista i drugih bila samo vjerno i objektivno prenijeti ono što je prvoj Crkvi ili ranije židovskoj zajednici bilo važno jer im je u tom vremenu i tom trenutku upravo to bilo važno.
Foto: Pixabay
Često se divimo istaknutim osobama iz Svetog Pisma koje su imale specifične zadaće da prenesu Božji govor direktno, no zaboravljamo kako Božji govor ne staje samo na slovima i stranicama Svetog Pisma. Iako se Bog i tako želio obratiti svome narodu, ipak je htio da nešto bude i konkretno zapisano i neke ljude je odabrao baš za tu ulogu. Bog se svijetu stalno obraća preko života svakog vjernika, svake osobe koja Mu se želi staviti na raspolaganje. Bog stalno ima nešto poručiti svijetu. Poznata je izreka kako smo upravo mi možda jedino evanđelje koje će neki ljudi pročitati, no kao da na to zaboravljamo. Kao da je Božja Riječ samo davno napisana i sad se sadržava među listovima knjige i samo se od tamo čita. Naivno bi bilo tako usko promatrati Božje djelo i Božju intervenciju u svijet. Toliki sveci čiji životi su bili ponovljeni aktualizirani Božji govor svijetu, u različitim vremenima, dokaz su toga kako Bog i dalje govori svijetu preko onih koji su voljni otvoriti se tome da budu kanal Božjeg govora svijetu. I naša je zadaća da budemo Božji govor u svijetu. Neki su izabrani da budu specifično pisci Božje Riječi, ali svatko od nas je pozvan da osluškuje Božje poticaje, da čuje Božji govor te da ono što je čuo i osjetio prenese u svijet pismom, djelom, životom, bilo kako.
Foto: Pixabay
I sami pisci biblijskih knjiga vjerojatno su se samo u svom životu što jasnije trudili odgovoriti na Božje poticaje da rade, da pišu, da odgovore na potrebu zajednice, a Bog je onda preko njih progovarao i oblikovao svoju riječ. Važno je stoga, kako bi se Božji govor očitovao u nama i po nama, prije svega Božji govor u svom životu slušati i čuti, ali to nije lak zadatak. Često želimo poslužiti Bogu, ali po svojim mjerilima. Želimo čuti i prenositi ono što se nama sviđa i što mi mislimo da je dobro i korisno, a ne ono što Bog zaista želi od nas. U tom slučaju nismo prenositelji niti svjedoci Božjega govora, nego sami sebe i svojih želja. Nerijetko zapravo želimo čuti sebe ili želimo da nam Bog kaže ono što mi već mislimo i znamo. Da nam Bog potvrdi, da nam da za pravo, da ispuni naše ideje o tome kako bi stvari trebale izgledati pa da onda to prenesemo drugima. Ponekad se ljutimo kad nam Bog ne govori ono što bismo htjeli čuti i onako kako bismo htjeli čuti pa se onda čudimo kad ne možemo naprijed, kad nam se čini da smo zapeli, kad ne donosimo plodove koji se od nas očekuju, za koje smo sposobni. Često u molitvi i u duhovnom životu tražimo sebe, a ne Boga, čak i u okviru naših pobožnih želja pa posljedično onda malo toga od Božjega govora svijetu i prenosimo.
Foto: Pixabay
Razmislimo što zapravo očekujemo od Božjeg govora nama. Želimo li zaista čuti i prenijeti Božju Riječ u svom životu i svojim životom ili bismo radije od Boga čuli dopuštenje da prenesemo ono što se nama čini pogodno i onako kako se nama čini pogodno? Molimo zagovor svetog Marka da naučimo slušati Božji govor te da svatko od nas na svoj način postane nositelj autentičnog Božjeg govora svijetu.